Jeli moguće da umirem nemam snage više ne znam zašto ali volim te.
Mislim da odustajem od ljubavi zauvijek.
Taman kad pomislim da zaboravila sam te i da si nestao iz srca ti vratiš se.
Istina je kad kažu da ljubav boli zar više ni smijeh nije lijek niti to ne pomaže.
Jer što god da radim gdje god da jesam ti uvijek si pokraj mene ali samo u mislim.
Dosadila mi je moja dosadna tužna faca kad god bi pogledala u ogledalo koda da mi netko vrača sve što je bilo unatrag i onda me spopadne tuga. Sigurno sam svima dosadila s tim pitanjem ima li smisla živjeti???ali to se pitam stalno zašto??za koga???ma za nikoga kao da su se svi urekli protiv mene. Mrzim ići ulicama i gledati sve one ljude koji su sretni i zaljubljeni jer imam osjećaj da ja više nikad neću biti. A on me mrzi kad god me vidi na neki način samo bježi. Ma mogu ga razumjeti i onako mu ništa ne vrijedim. Kad sam mu rekla da ga volim najviše na svijetu on mi ništa nije rekao. Rekla sam mu i sama da ako mu ja već ništa ne vrijedim da ču ja nastaviti dalje a njega zaboraviti i ako ne znam kako ali uspjet ču. Možda je tako naj bolje.
Ne želim se više zavaravati. Želim nastaviti dalje pa koštalo me to i života .
Post je objavljen 16.07.2007. u 00:20 sati.