bwaaaaahh...
danas mi je tak neki dosadan dan!!!
nikog nema u Zagrebu....
niš novo se ne događa s us5....
..jedino što znamo je to da su na Mallorci...
ali ok...
kako god bilo...
izdrži se....
jedino kaj će se danas super dogoditi je to što će mi doći teta iz Njemačke!...jeeee...jedva čekam!!
hehe....
a ne znam što da pišem, a želim malo dulji post....
evo ovako....moram spomenuti da mi ostavljate premalo komentara!!
pa jedva ih pređem 100....kaj vam se dogodilo!?....neću valjda cijelu vječnost imati samo jedan post kako bi prešla preko 100 komentara...
zašto ste tako lijeni? nije valjda tako teško malo lupati po tipkovnici i mišem kliknuti na pošalji....
ali ok....nadam se da će ih jednom opet biti jako puno!....
heh....sigurno se pitate zašto sam stavila ovaj naslov!...pa...eto...
zato što je to istina....u ovom slučaju ja volim jednog dečka i sve bih dala za njega, ali znam da nikada neću biti s njim jer je on jako, jako daleko....i znam da sigurno niti ne zna tko sam ja, a ja ko neka budala želima ga i volim ga svim srcem...
vjerujte mi...nitko ne zna, niti će ikada saznati tko je ta osoba koju volim...to sam rekla samo jednoj curi koja me razumije i zna u kakvoj sam se situaciji našla, jer je i ona u sličnoj kao i ja....
teško mi je pisati o svom malom, slatkom anđelu...ali morala sam to spomenuti...
ah...šta da vam kažem....takav je život...
nikad neće biti onakav kakvog ga želimo....
....nikada neću moći biti s njim....
i to mi je sad najveći bed...ali moram se pomiriti s tim....
teško mi je samo tako prijeći preko toga, jer znam da ga nikada neću moći zaboraviti...
heh....
moram još staviti neke slikice....pa bolje da krenem....






Post je objavljen 15.07.2007. u 22:30 sati.