Znate koliko vremena treba da u vama nešto klikne pa da osjetite da je to prava stvar? Da je baš to ono što vam treba? Rijetko vam se to događa.Ne brinite,i meni isto.Od sitnice pa do velikih stvari.Istina nekada ide kao po loju.Od jutra do mraka,nekada par dana uzastopno.A nekada,jednostavno neće pa neće...I taj klik,toliko potreban,s tom svojom rijetkošću zapravo je time još više na cijeni,još je dragocijeniji.Koliko je tek potrebno vremena i truda uložiti da bi pronašli osobu s kojom će vam se dogoditi taj klik? Jako,jako puno...Nekim čudom,sasvim nenadano dogodi se taj klik.U nekoj maloj,sasvim neobuzdanoj i čudnoj komunikaciji s nekim neke stvari postanu jasnije.I više se ne trudite pokazati sebe ili neku priču iz života puno zanimljivijom nego što je,samo zato da bi isforsirali taj neki klik.Jednostavno se opustite,pustite da priče i riječi iz vas lete.Neočekivano,nenadano,osjetite da uživate u tome.Iznenadite tako i samu sebe.Neka čudna struja preplavi tijelo.Mozak šalje neke pozitivne riječi.Nema više neugodnosti u vezi bilo čega.Sve možete reći toj osobi,nije vas strah da će vas popljuvati.I da učini to,učinit će to na blag način,objasniti vam što joj se ne sviđa u tome,i opet će kliknuti ta spoznaja,da eto to je to,ne kritizira me da mi uljepša situaciju,nego da mi otvori oči,da vidimo da shvatimo.Osjećaji,rijječi,razmišljanja,želje,snovi sve se posloži na svoje mjesto...sve postaje jednostavno čisto,kristalno jasno.I nekako blaženo dočekamo san,iduće jutro,opušteno preplavimo dan.Nismo nervozni,nismo posesivno ljubomorni...I iako se možda čini iz početka da u tome nema smisla,da nema cilja,svejedno krenemo dalje,jer rijetko se dogodi klik...i samo zbog njega krećemo dalje.Zbog njega smo u stanju prevladati kilometre udaljenosti,mičemo razdaljinu i spajamo ih u jedan grad.Ne staju sve ceste,putovi,sve se stapa u jedno...i vrijeme je na vašoj strani,osjetite olakšanje jer nema napetosti.Uživate u tom osjećaju,jednostavnog klika...A što će biti dalje,reći će sudbina,jer sve je zapisano u zvijezdama,možda nas putevi navedu na zajednički...I zbog toga ne žalite za utrošenim vremenom,energijom,utrošenim sobom u taj odnos,jer zbog klika vrijedi se potruditi...pa ako i ne opstane,trajao je taj čaroban trenutak,doživjeli ste taj čaroban klik,zagrlili ga čvrsto u riznicu sjećanja,i opet svjesni da možete to osjetiti opet,i ako ga izgubite nadate se drugome,ali ovoga puta pravom kliku...
Post je objavljen 17.07.2007. u 09:21 sati.