Bitke za Baskiju – Bilbao i Guernica
Nadnevka 22. ožujka 1937. generalu Francu postalo je kristalno jasno da Madrid neće moći zauzeti i da će se rat još odužiti. Nacionalistička vojska u tim trenucima brojila je oko 300 000 vojnika. General Franco sada se okreće prema sjevernim područjima Republike koja nisu tako dobro organizirana kao središnji dijelovi Republike. Glavni je cilj Baskija, odnosno, Athumanunh bi zapisao, baskijsko željezo, te asturijski bazeni ugljena, čeličane i kemijske tvornice. Planom je za provedbu ove zadaće bila predviđena nacionalistička armija kojom zapovijeda general Mola. Udarna snaga Moline armije bila je novoustrojena Navarska divizija u koju je stiglo ljudstvo koje se tijekom 1936. godine tuklo kod Guipuzcoje. Nacionalistička Navarska divizija brojila je 18 000 vojnika, a bila je ustrojena od četiri brigade kojima zapovijedaju brigadiri Garcia Valino, Alonso Vega, Cayuela i Latorre. Upravo te nacionalističke brigade sada su bile potpuno dorasle za bitku i svojim su djelovanjem bile potpuno dorasle legionarima i regularima. Dok su njegovi zapovjednici bili uvjereni da se Bilbao može zauzeti za tri tjedana, Mola je bio malo oprezniji, jer je doznao za obrambeni raspored protivnika zahvaljujući izdaji baskijskog časnika bojnika Alejandra Goicoecheje, koji pak je sudjelovao u organizaciji obrane grada Bilbaa točnije u izgradnji 'željeznog obruča' oko grada Bilbaa. Još nešto ići će na ruku Nacionalistima. Naime, Baski se bore za svoju nezavisnost i uopće ih ne interesira Republika, pa je samim time i veza s drugim republikanskim postrojbama bila gotovo nikakva. Obrambeni pojas nazvan 'željezni obruč' sastojao se od dvije obrambene crte razmaknute oko 300 metara, bez ikakve dubine i zaštite bokova. Rovovi su bili uočljivi bez imalo kamuflaže. Samo nekoliko dana prije napada Nacionalista na Baskiju, pred obalom Bilbaa odigrala se fantastična pomorska bitka koja je izgledala kao proba za predstojeću još strašniju kopnenu bitku koja samo što nije započela. Naime, na samo pet milja od obale nacionalistička krstarica Canarias presrela je teretni baskijski brod koji je bio krcat raznim ratnim i doknadnim materijalom za baskijske postrojbe. Nacionalističku krstaricu Canarias hrabro su napala tri baskijska naoružana ribarska broda u namjeri da je otjeraju iz voda Bilbaa. Baskijski naoružani brodovi borili su se doista hrabro, odlučno i pomalo suludo. Naime, sva tri broda izgubila su dvije trećine ljudi, a strašni topovi Canariasa ribarske brodice gotovo da su raskomadali. Uskoro je započela i nacionalistička kopnena ofenziva nadnevka 31. ožujka 1937. godine. Napadom je zapovijedao general Solchaga. Snažnim nacionalističkim topništvom, koje je brojilo 200 topova i pružilo topničku potporu nacionalističkim postrojbama, zapovijedao je brigadir Martinez de Campos. Nacionalističke brigade divizije 'Navara' zauzele su bojne složaje između Vizacaye i Alave, a bile su opremljene izuzetno jakim naoružanjem. Pridodata im je i još jedna novoustrojena grupacija nazvana 'Crne strijele', koja je brojila 8000 vojnika Španjolaca kojima zapovijedaju talijanski časnici, a glavni je zapovjednik brigadir Sandro Piazonij. Zračnu potporu tim nacionalističkim postrojbama pružat će s uzletišta u Vitoriji 80 njemačkih zrakoplova iz 'Legije Kondor', te još oko 70-tak talijanskih i drugih nacionalističkih zrakoplova s okolnih uzletišta. Pomorsku blokadu i potporu s mora pružat će nacionalistički flotni plovni sastav u kojem su bojni brod Jaime I, krstarice Canarias i Almirante Cervera, razarač Velasco i još nekoliko manjih plovnih jedinica. S druge strane, kod Republikanaca, odnosno Baska, stajala je Armija Sjevera kojom je zapovijedao Republici odan general Llano de la Encomienda koji je zapravo bio zapovjednik republikanske divizije u Barceloni. Naime, sam general Llano nije vjerovao u postojanje republikanske Armije Sjever jer među Baskima, Asturijcima i Santandercima nije bilo nikakve sloge niti toliko potrebitog jedinstva za bitku. Tako bi i Athumanunh zapisao da je zapravo glavna snaga bila baskijska Armija Euzkadije koja nije imala nikakvu vezu ni potporu drugih republikanskih postrojbi Armije Sjevera. Dakle, na papiru, Republikanci imaju 150 000 vojnika, 250 raznog topničkog oružja koja su opet nepovoljno razmještena (75 u Vizacayi, 130 u Asturiji i 50 u Santanderu – po Athumanunhu), nekoliko sovjetskih tenkova tipa T – 26 i nekoliko tipa 'Renault'. Na moru djeluje slabi plovni sastav republikanske ratne mornarice koji čine samo dva razarača i tri podmornice. Baskijska Armija Euzkadije ima oko 30 zrakoplova, ali im republikanski bombarderi iz središnje Španjolske ne mogu priskočiti u pomoć, jer imaju prekratki dolet. Na kraju Athumanunhu nikada neće biti jasno zašto je Armija Euzkadije bila tako slabo naoružana i opremljena, a baš u Baskiji postoje tvornice oružja u Trubiji, Eibaru i Reinosi, tu su i tvornice streljiva i eksploziva u Galdacanu, Gernici i La Manoyi, pa onda čeličane u Vizacayi. Upravo poradi svega ovoga ovamo hitaju i silno ih priželjkuju nacionalističke postrojbe. Athumanunh zato ne može povjerovati da je u tim tvornicama proizvodnja još i pala umjesto da poraste. Bilo kako da bilo, dakle, Baski u predstojeću bitku mogu ubaciti 46 pješačkih bojni, a to je oko 30 000 vojnika. Nacionalni sastav tih bojni je slijedeći 27 čine isključivo Baski (ove bojne nose naziv gudaris – po Athumanunhu), zatim 8 bojni koje čine isključivo socijalisti, a ostale su mješovite popunjene vojnicima koji su socijalističkog, komunističkog, anarhističkog i lijevog opredjeljenja. Bilo je tu i 10 bojni iz Asturije koje su željele pomoći, ali ih Baski nisu voljeli, jer su bili skloni krađi stoke i zavođenju mladih Baskijki. Prije napada nacionalistički general Mola uputio je Baskima prijetnju, odnosno ultimatum koji je Athumanunha podsjetio na sličan ultimatum iz povijesti. Naime, nešto sličnog sadržaja ultimatuma uputili su i Atenjani Milosu. Molin je ultimatum bio slijedećeg sadržaja: 'Odlučio sam brzo završiti rat na sjeveru. Onima koji nisu krivi za ubojstva i koji se predaju s oružjem bit će im pošteđeni životi i imovina. Ako pak se Vizacaya ne pokori odmah, sravnit ću je sa zemljom, počevši od vojne industrije, pa nadalje …' Ova prijetnja kasnije će biti i ostvarena u strašnom i u povijesti do tada nepoznatoj svireposti i razaranju jednoga grada, a nesretna žrtva bit će grad Guernica.
Post je objavljen 15.07.2007. u 10:39 sati.