Lijepi su bili ti dani na moru
kupanja i sunca koliko želim
vlak me sada kući vraća
Slavoniji mojoj baš se veselim
Kroz prozor gledam zrelo žito
kombajne u polju što ga žanju
suncokreti stidljivo dižu glave
dok sunčevu slijede putanju
Rijeka polako ravnicom teće
kukuruzi zelene, sijeno se suši
što se više priibližavam domu
sve toplije biva u mojoj duši
Ravnicu dragu s užitkom gledam
Slavoniju rodnu, majčicu moju
u njoj sam rođena, u njoj dišem
ovdje me poživi, Bože, još godinu koju
Post je objavljen 14.07.2007. u 21:12 sati.