...nije dusa papir...
...nije dusa papir da po njoj pjesme pisem,
niti maramica kojom suze brisem...
Nije papir da ga izguzvam kad pogrijesim
slovo..
..pa pocnem ispocetka...opet ponovo...
Niti rijeci na njoj izdrzale nebi
jer su pune bola...
i teret tih rijeci nebi podnjela dusa moja...
Ona je stvrorena da upija poneki stih
i cuva ga u sebi...
...njen glas neces cuti jer je tih..
...ona me nikad izdala nebi...
Nija dusa papir mokar od necijih suza
ni tinta prolivena sto prasinu skuplja...
...vec mali dio svakog bica
ne otrov,ne mjesavina nekog pica...
Mozda je jedino papiru slicna...
krhka i slaba a podnosi toliko toga...
...ali nije od drveta vec je dar od Boga...
Post je objavljen 14.07.2007. u 17:40 sati.