Jos davno, tamo s kraja osamdesetih ili pocetkom devedesetih, Milos Vasic je u "Vremenu" pisao (u rubrici vreme uzivanja) o janjecem butu koji sapuce u rerni, a i o McDonaldovom Big Macu koji ponekad savrseno pase uz kvalitetan Cabernet Sauvignon. Priznajem (da parafraziram Igora Mandica) kako bih rado odvojio od usta za jedan sapat janjeceg butica, ali sto je sa Mekdonaldsom. Sto da radi covjek ako se zatekne u situaciji da mu zeludac treba nesto toplo, a u blizini nema ni tripica, ni Turcina sa sabljom i dönerom, a cevapi se prze na nekom drugom kontinentu? U takvoj situaciji izbor se najcesce svodi na Mcdonald’s ili Burger King. Iako se nikada u zivotu nisam prisilio na threesome sa BigMacom i Cabernet Souvignonom, priznajem da znam otici na jedan hamburger iz familija McDonald’BurgerKing. Ako se uzmu u obzir najprostiji produkti ovih giganata brze ishrane (npr. Cheeseburgeri) moze se napraviti jedan jednostavni test.
Tko je bolji?
Macijev sirburger ima okus koji je jednak svugdje u svijetu. I u Münchenu i u Zagrebu i u New Delhiju, a bogami, i u Reykjaviku. Kifla u koju je burger umotan je porozna kao toaletni papir i dobro upija kecap, senf i par na sitno izrezanih komadica luka. Sir je bez okusa sto navodi na zakljucak da nema puno masnoce, a okus zalutalog kiselog krastavca se u jednom momentu moze locirati na nekom od jezicnih senzora za kiselinu. Cheeseburger se lako otpakuje, papir se ne lijepi za njega i u dva-tri zalogaja nestane gladi. Na kraju se jos dobije mukte zastavica ili balon sa Macijevim logom i tko sretniji od mene. Prednost BurgerKingovog sirburgera bi trebao biti u cinjenici da oni koriste kifle posute sezamom, sto ipak nije prednost, jer je sezam prepecen, pa u ustima ostavlja okus karboniziranog drveta. Ako se kifla njihovog sirburgera rastvori, nasjeckani krastavci i kecap vizualno ce vas podsjetiti na ekstremno bubuljicavo lice pubertetlije s kojim su se hormoni opasno poigrali. Iako se tvorci, a i poneki konzumenti ovog BurgerKingovog cuda kunu kako je spravljen da ima okus rostilja, mene vise podsjeca na okus posiranog jajeta. Ako se tome doda jos i odvratna sirup-cola sa vise od 50% leda, onda je konacni rezultat zamalo pa katastrofalan. Za utjehu se besplatno moze dobiti BurgerKingova papirnata kruna za na glavu stavit. McDonald’s je ovdje u fotofinisu pobijedio, a za kraljom burgera nitko nece pustiti suzu.
McDonald’s Cheeseburger **1/2
BurgerKing’s Cheeseburger*1/2
Mirisala je na sapun. Onaj staromodni, cvijetni, engleski sapun koji se na kontinentu jos uvijek moze u trgovinama Laure Ashley nabaviti. Djelovala je veoma britanski, hladno, distancirano, obrazovano i bourgeoiski. Nije imala pretjerane zelje da razgovara o muzici.
"Sanjao sam kako jedem pizzu sa Mark E. Smithom. Pricao mi je kako je sve odvratno. Skoro citavu vecer smo pricali i sjedili. Na kraju mi je objasnio kako se prave ploce. Ni u snu nisam mogao pomisliti da cu citavu noc provesti sa Mark E. Smithom."
Post je objavljen 14.07.2007. u 10:58 sati.