Nakon jednog dijela prijemnog me majka trebala čekati pred zgradom fakulteta. Nije je bilo pa sam je nazvala. Kaže da je već dvadeset minuta u koloni, strašna gužva. I da je iza kombija, jel je vidim *i mahne mi na pola izlazeći iz auta za slučaj da se ta strašna kolona ipak pomakne*
- Ona ne može ostaviti auto i doći do faksa od kojeg je bila pedeset metara.
Dođem do nje i postane mi zaista neugodno: "Majko..jel ti znaš da čekaš iza parkiranih automobila?"
"Ajojoj pa nisam primjetila!"
"Dobro, al zašto barem nisi u drugoj traci koja ide?"
Odgovori su u stilu da je u stresu.
Na drugi dio me vozio taksist s kojim se volim najviše voziti. Gotovo nikada ne govori. Slučajno me pitao kada ću na more (drugi put da me nešto pitao) ... i klimnuo glavom kao na moju nestrpljivost. Dala sam mu stotku jer je toliko pokazao taksimetar, ali mi je vratio deset kuna od stotke. To je kao lijepa gesta.
Da flegma, da dok nije počeo prijemni u dva dana i četiri dijela, a moje ocjene i nisu baš bajne.
Al dobro je - arhitektura bez plaćanja.
Nije dobro, sjajno je.
Post je objavljen 14.07.2007. u 09:58 sati.