Odlično ti ide osvajanje nepoznatih teritorija. Nepoznatih ? Baš se i ne bi reklo. Proniknuo si u dušu. A moja, otvorena, sve ti je pokazala. Vjerovala sam da smo se našli , u tom nekom zvjezdanom nebu jedne čudne noći, i čežnje, za nekim sasvim drugim, gotovo isto toliko nepoznatim. Kao prijatelji nakon dugog puta, provevši cijelu noć u razgovoru i otkrivanju, bilo je to kao povratak kući, pronalazak mira i sigurne luke. Tada su te, kao i mene, nosile bujice tko zna kuda. Otkrivši sitnice i čudne podudaranosti naših života, zapamtili smo se. Voljela bih imati tu zbirku razgovora na jednom mjestu, iako zaključana je duboko u meni. I tebi, koliko vidim.
Život se pobrine da jedno ustupi mjesto drugome. Neke se vatre zaborave i potisnu jer tako valjda mora biti, a druge isplivaju na površinu, tko zna zašto ? Da bi one stare izgubile smisao, važnost ? I jesu, priznajem. Odjednom, pronašao si me opet u sivilu svog života. Ispunila sam te nadom, a ti mene, osmjehom na licu. Od tada ga ne skidam u trenucima samoće, kao ni suzu. Povezani su usko, taj osmjeh i tuga, duboko zatomljena, čežnja. I želim, baš tebe. Kome ni glas nisam čula. Kakve li je boje, pitam se ? Želiš li upoznati moju boju prije nego me vidiš ?
Govorim o tome, kao da je konačno, kao da ću se zaputiti u nepoznato, ma kako to neizvedivo bilo. Kao da već imam upijenu svaku tvoju crtu, nježni i samo tebi znani titraj u noći. Ljepši od bilo koje strasne slike. Opet je zima u ovim mojim prostorima. Možda su i tvoji takvi. Dan predugo traje, kada već će pasti noć, kada će svi otići na spavanje, kada ću biti samo tvoja ? I opet isti strah, hoćeš li se pojaviti ili ne ?
Strahova je više.....jesi li lažov, je li moguće da je sve to istina, hranim li te zaista kao što odaješ dojam ? Hranim li se zaista koliko i govorim, ili tek izbacujem iz sebe čežnju da bi ispunjena zadovoljstvom bila ?
Previše pitanja, i za sebe i za tebe. Gotovo da sam prešla preko svake linije tvoga lica, ocrtala tvoje usne milijardu puta, čeznutljiva i snena. Gotovo da si upoznao sve tajne željne otkrivanja, sigurno a opet nježno, kao da mi čitaš misli. Bojim se toga. Otkrivanja konačnosti pet do 12.
I u pravu si, nema vremena, protječe nam kroz prste tako brzo da se bojim, pregorjet ćemo, a da si ni šapat uputili nismo. Iako čujem tvoj u našim razgovorima, iako ga snom označavam, igra mi pred očima ono tvoje: jer si jedina, TA.
Jasno mi je, vječnošću me kupuješ, oduvijek sam samo to htjela, osjećati se centrom nečijeg svijeta. Možda je to baš tvoj, iako okolnosti to ne dopuštaju, tek krađu si priuštiti mogu, krađu tvoga sna, za ispunjenje mog. I ti kradeš moj, da bi uljepšao svoj i imao hranu za godine koje dolaze. Sjenku u kutu usana, kada se svi smiju, lijep dan, okruženje, prijatelji, ljubav, ali ne TA.....jedina
Post je objavljen 14.07.2007. u 00:23 sati.