U proteklih par godina dogodilo se puno toga.... Ja više nemam 17 godina nego dvadeset jednu. Ali od svih stvari koje su se dogodile najviše je promjena bilo u mom odnosu s Ivy i Maggie... Hmmm... Od najvećih neprijateljica mi smo postale nerazdvojne. I saznale smo jednu jaaako bitnu činjenicu: mi smo sestre blizanke, zapravo prikladniji naziv bio bi trojke. Ipak u nekim stvarima nije došlo do promjena:
Ivy je postala (zapravo ostala) zla i jedino do čega joj je stalo je njena obitelj
Maggie ni sama ne zna jel' na strani dobra ili zla,samo zna da nitko ne smije ni taknuti njene sestre
Dakle kao što možete primjetiti obitelj nam je najvažnija jer to je jedino što imamo
U posljenjih par godina Voldemort nas je pripremao za posao koji ćemo obavljati za njega, biti ćemo njegovi špijuni u Red Feniksu.....
U Voldemortovom dvorcu....
Bila sam u velikoj dvorani u kojoj su se obićno odvijala sva veća okupljanja koja bi sazvao Voldemort.Svi su prićali pa nisam mogla čuti ni vlastite misli.Voldemort je podigao ruku što je svima bio znak da je prići došao kraj.
"Došao je ćas za ono što sam čekao već godinama....Moja tri špijuna pokazao je na Ivy,Maggie i mene)
su spremana za ubacivanje na suprotnu stranu,na stranu neprijatelja! Budu li obavile sve kako treba omogućit će mi da se dignem moćniji nego ikad i nitko me neće moći spriječiti!" -objašnjavao je Voldemort okupljenim smrtonošama
"Gospodaru,nisam baš siguran da su one dobar izbor za nešto tako važno.Hoću reći trebat će vam netko tko je spreman na sve bez obzira na sve.One nikad nisu koristili Avadu Kedavru što po mom mišljenju dokazuje da one ipak nisu spremne na sve samo za vas!" - javio se jedan smrtonoša
Voldemortovo lice poprimilo je izraz kao da bi ga mogao ubiti,ipak nije to napravio, bar ne on...
"Avada Kedavra!!!" zaderala se Ivy,a zatim streljajući ostale smrtonoše pogledom upitala :" Ima li netko u ovoj prostoriji tko još uvijek misli da nisam sposobna ubiti?!"
No nitko nije progovorio,jer nitko se nije htio pridružiti smrtonoši koja je ležala na podu-mrtav....
"Dobro sad kad smo riješili ovaj problemčić možemo nastaviti..." -rekao je Voldemort glasom koji je odavao da mu je svejedno što se događa ljudima oko njega.
Kad je sastanak bio gotov, mogli smo se razići,a ja i moje sestre smo otišle na mjesto gdje nas nitko nije mogao pronaći da bi nastavile razgovarati.
"Ivy jesi li baš morala ubiti onog čovjeka?" -upitah
"Da, morala sam.Jer to su svi oćekivali!"
"Kako misliš oćekivali?! Ubiti nekoga nije šala! kako možeš biti tako bezosjećajna?
"Kako ne shvaćaš? U svijetu gdje živimo vlada pravilo ubij ili budi ubijen!Da ga ja nisam ubila,misliš da Voldemortu to ne bi bilo sumnjivo?Misliš da onda on ne bi ubio mene ili jednu od vas?!"
Shvačajući toćnot njenih rijeći nanervirano sam izletila iz sobe... Jednostavno, ubijanje nije bilo nešto što bi ja ućinila...