Iako nema ni šest sati, u zraku se već osjeća da će dan biti vreo.
Otpila sam gutljaj vrele kave iz moje narančaste šalice i zavalila se duboko u pletenu stolicu na našem balkonu. Gledam ga tu preko puta sebe i pitam se da li je vrijedilo. Ipak sam se sva potrošila na očuvanje tog svog zdanja.
Jučer smo slavili njegov šezdeseti rođendan, a jutros mu je ispao prvi zub /donja jedinica/ i to ga je tako pogodilo, da sada šuti. Iako ta šutnja u našem životu nije nikakva novina. Zapravo, imam osjećaj da sam cijeli život pričala ja, a on odmahivao na svaku moju riječ.
Cijelu noć je hrkao i prdio, a ja jednostavno nisam mogla otići u drugu sobu. Sve ove godine držala sam se za njega kao za nešto s čime dokazujem sebe. Cijelu noć sam uživala što leži pored mene i hrče kao slon i uživala u smradu koji je on proizvodio. Nije mi jasno, svi smo jeli isto, a mene to nije nadulo. A mlađa sam samo pet godina od njega. Možda je to zato što njegov trbuh izgleda kao da će svaki čas roditi. Bio ga je otesao pred par godina kada mu se upalila žuč. Ah, kako je tada bio vitak...
Ja znam da sam ružna žena. Zbilja ružna. Nisam imala ništa lijepo na sebi. Nos mi je dug i kriv, oči nekakve tužne kao u psa, noge kao u onih iz kaubojskih filmova koji sjašu s konja i kao da im se noge zaglave pa ostanu tako krive. Guzice su mi široke , ali hlače još uvijek mogu nositi jer mi je trbuh ravan kao daska. Uvijek sam mogla biti ponosna na svoj trbuh. I bez obzira koliko sam ružna, to moje prijateljice nisu primjećivale od svojih muka sa salom. Uvijek su govorile : "Pa, kako ti možeš biti tako ravna!" A ja bih tada najradije odgovorila - eh, da je meni tvoj nos ili tvoje noge...I uspijevala sam ostati arogantna i bahata u svom držanju što je sve njih nekako dovodilo meni i uvijek su me tražile za kavu i razgovor. Možda sam ja svojom arogancijom, koja je ipak bila bezopasna, dovodila ljude do sebe da uživaju u mom društvu.
Gledam ga tu pred sobom kako jezikom rovari po onoj rupi gdje mu je bio zub i lista jutrošnje novine. Još uvijek je zgodan. Iako se prošarao sjedinama i odvalio taj trbuh pred sobom, on još žari i pali kod žena.
A znate kako je oženio mene ružnu, on takav zavodnik. Kladio se!!! Kladio se čovjek sa svojim galebovima da će me uspjeti izvesti na piće. Jer ja sam u tom svom kompleksu imala posljednje oružje - svoju aroganciju. I nitko me nije mogao pozvati na spoj. Sve sam te mangupe izvrgavala ruglu pa im se ostatak klana smijao i zezao.
Ali, kad je ovaj moj sjedokosi što sad sjedi tu preko puta mene skočio sa zidića i počeo se "truditi " oko mene, noge su mi bile kratke za korake. I kada me dopratio doma, nisam mu dozvolila da mi da onaj svoj šarlatanski poljubac za laku noć. I u tom svom klađenju s galebovima dogurao je sa mnom do oltara. Oženio me. Znala sam da me nikada nije volio. Ostavljao me doma kao stvar i odlazio na rivu sa svojim galebovima. Nije bio pored mene ni kada sam rodila našu prekrasnu djevojčicu. Nije znao ni da se porod primakao. Živio je kao momak. A ja sam bila sretna kada noću dođe i uvuče mi se u postelju i onako pijan dira moje tijelo i spoji ga sa svojim. Došla sam iz rodilišta, a njega nije bilo doma. Kartao je i hodao sa Poljakinjama ili Švabicama.
Kada je moj otac jednom navratio i našao dijete koje plače od gladi, a ja nisam imala više od četrdeset kilograma, dohvatio je torbu, ubacio u nju nekoliko stvari i rekao da idem s njim. Pošla sam. Ne zato što sam bila gladna, nego zbog djeteta. Rodiljsko je trajalo, plaća mi bila premalena da bih uspjela sve "stići", a on nikada nije pitao treba li što. Dok me otac vodio pod ruku, a u drugoj nosio torbu, pred zgradom smo se sreli sa njim. Samo nas je pogledao sa olakšanjem. Nije imao namjeru da se raspravlja sa ocem, a ja sam tako čeznula da nas zaustavi i obeća da će se promijeniti i brinuti za nas dvije.
"Nikada više da im se nisi približio ! " - rekao je moj otac ljutito dok smo prolazili pored njega.
Mislila sam tada da ću umrijeti. Živjela sam kao biljka. Počela ići na posao, a one moje zloće su dolazile uvijek s informacijama iz "prve ruke" o njemu. Srce mi se kidalo kad sam čula da živi s drugom i da čekaju bebu. Jedino utješno je bilo da je i dalje hodao i živio kao momak. Mene nikada nije tražio za razvod. Jednog jutra na pauzi jedna od zloća pričala je oduševljena najnoviju vijest. Ta njegova je već i vjenčanicu šivala, a onda joj je jedna od ovih zloća otvorila oči:
" A kako se misliš vjenčati, pa oni se nikada nisu razveli!" - rekla joj je pakosno. Moram priznati da sam se za tu činjenicu držala kao utopljenik za slamku. I plašila se njegovog poziva da ga oslobodim svojih okova. On ipak nije dolazio. Nekih narednih dana saznala sam i da ga je izbacila iz stana, rodila sina kojeg je on uredno priznao i stavio svoje ime u njegov rodni list, kao ponosni otac.
A onda je iznenada moj otac umro. Našla sam ga mrtvog na stepenicama kuće, dok je moje dijete spavalo. Ostala sam sama sa djetetom. Svijet je otišao svojim domovima, a ja sam sva skrhana od bola sjedila i gledala ju kako se igra i čeka da se djed vrati.
"Mama, a kad će djed doći, nikada nije ovako dugo bio vani ? " - pitala je ne znajući ništa, jer ju je moja prijateljica odvela k sebi da ništa ne vidi. Nisam htjela da ima tu sliku u svom odrastanju. Jako ga je voljela jer joj je on sve te godine htio nadoknaditi onu mušku ljubav i zaštitu koju njen neozbiljni otac nije nikada pokazao. Bila je lijepa kao otac. Nije imala ništa moje i bila sam sretna što će uživati u svojoj ljepoti, a ne patiti kao ja cijeli život. Ja sam bila ista svoj otac, a on je bio ružan. Neka mi oprosti na ovoj izjavi, ali bolje prođu ružni muški nego ružne žene .
Nisam htjela biti doma i tugovati. Na posao sam odmah krenula. Susjeda se ponudila da čuva malu, jer je - kaže, ionako uvijek bila s njom.
Dok sam zamišljena i tužna za ocem, radila na svom stroju, šef me pozvao da imam telefonski poziv. Skamenila sam se i prva misao je bila...dijete!!!
"Da, halo?!" - rekla sam sva prestrašena...
"Ja sam...čuo sam ti za oca.... moja sućut !" - njegov prelijepi glas ulazio je kao najljepša melodija u moje uši i prigušio svu moju bol. Neka mi moj tata oprosti, ali bila sam tako sretna.
" Hvala!" - uspjela sam promucati.
" Volio bih vas vidjeti...volio bih da mi mala dolazi, promijenio sam se. Počeo sam praviti kuću!"...govorio mi je u uši, a ja sam čvršće pritiskala slušalicu na uho da osjetim njegove usne.
" Malu možeš viđati samo u mom prisustvu. Ti tamo dovodiš svoje kockare i kako da vam vjerujem!" - govorila sam otresito a umirala od straha da ga ne naljutim.
"Nema problema! Samo reci kada!" - govorio je skrušeno, kao da je njemu netko umro.
Našla sam se u čudnoj situaciji. Sad mi je trebalo vrijeme da pripremim dijete na taj susret. Cijeli njen mali život govorila sam da je tata na moru, a ona je stalno pitala kad će doći i kako drugoj djeci očevi mornari dolaze, a njen ne.
" Dušo moja, imam ti nešto reći...dolazi tata nakon dugog putovanja!" - rekla sam joj polako dok je sjedila u mome krilu.
Skočila je i pljesnula rukama:
"Super!! Hvala Bogu, uslišio je moje molitve. Znaš, mamice, svaku noć sam molila i Bog me čuo!" - skakala je po sobi od sreće.
***
"Eno ga!!! To je moj tata!!!" - vikala je dok je trajekt ulazio u luku.
Umalo se nisam onesvijestila. Kako je znala da je to on. On je podigao obje ruke u zrak i mahao joj.
"Renatice moja, kako si mi lijepa, ista si ja, srećo tatina!" - grlio ju je i ljubio njene obraščiće. Malo me stegnula ljubomora oko srca, uplašila sam se da ću ju izgubiti. Uplašila sam se da to neće biti moje posljednje oružje u borbi za njegovu ljubav, nego oružje koje će me ubiti iz mojih ruku.
Kuća mu je bila velika i lijepa. Ali, od svih apartmana imao je samo dva stara kauča u jednoj sobi.
"I ti si mislio ovdje dovesti dijete da spava, pa ti nisi normalan. Znaš li ti kako sam ja to krvavo odgajala!" - govorila sam ljuta kad sam vidjela da nema niti štednjak.
"Nemoj se ljutiti. Htio sam te zamoliti da idemo zajedno da mi pomogneš u odabiru svega što treba za dom!" - rekao je tiho, kao molbu da pred djetetom ne radim scene.
***
Danas imamo šest apartmana i uvijek se traži jedan više. Renata je u Americi. Tamo je završila koledž, i iako je lijepa kao slika, uzela je tridesetu - a još ni momka nema. To me malo brine. Mislila sam da će birati za koga da se uda od silnih udvarača, a ona je još uvijek sama.
Post je objavljen 13.07.2007. u 23:59 sati.