Marketing
Receno mi je da se pripremim na kisu.
Sto mi je receno to sam i dobila.
I to bas onu malu smrdljivu kisicu, zbog koje ti se uopce ne da otvarati kisobran, jer si mislis, ma ne treba mi, a nakon 5 minuta si mokar do koze. Poprilicna je promjena vremena od onog koje sam ostavila iza sebe (dok vijesti stalno trube da ovako kisno ljeto nisu imali, od ne znam .. pamtivjeka?). No, nema poante od njurganja.
Eto me u Dublinu. Cim sam dosla na Luton, Dublin mi je vec poceo mirisati. Miris Dublina? Pa bit ce to mix svih onih prcija, instant kava, slatkisa, Mc i Burger king ... trgovina koje nude sve a la instant. Moram priznat da volim taj miris, nekako mi je samo povezan s Irskom. Taj miris Dublina mi je bas nesto sto samo ovdje pronalazim.
To i odredjeni podsjetnici na promjenu kulture i svojevrsnog nacionalnog identiteta. Bez obzira koliko puta vec ovdje dolazila, jos uvijek se ne mogu priviknuti na jednu stvar: strasno razmazene klince prije ukrcavanja na Ryanair, klince koji leze po podovima, koji ama bas nikako ne reagiraju na roditelje, i jucerasnji taraaa fijasko jednog takvog roditelja - kad je klincu od cirka 4 godine, mater rekla da ne smije proliti bocu soka po podu, a mali joj je na to, opalio samarcinu i ispraznio bocu na pod, a ona apsolutno nista nije napravila po tom postupku. Ma ni a.
Zasto o tome pisem? Zato sto su klinci ovdje divljacki razmazeni, i sto svaki put, ali svaki put, a vec iza sebe imam ohoho letova, ovakve stvari vidjam po londonskim i dublinskim aerodromima.
Letovi su bili ugodni. Bas ono ugodni, bez obzira na odredjene, vec standardne turbulencije nad Alpama, ali ovaj put nisam sjela do prozora, vec sam cim smo uzletili, svoje duge noge, preduge noge za ovakve avione nagurala na prolaz i onda svako malo dobivala poglede od avion teta da nije prilicno da me one stalno preskacu. Tu i tamo, iz sna me budio miris rakije, dok nisam otkrila, da covjek jedan red ispred mene, u svojoj casici ne ispija sok od jabuke, vec da je to cca deci travarice koju je ulijevao sasvim neprimjetno, dok je isto tako kao nezainteresirano jeo bademe.
To mi je bilo nevjerojatno simpaticno. Osobito s tim jer je gospodin bio turist, a ocigledno mu se svidjela rakijetna, s kombinacijom bajama. Malo mi je trebalo da ga ne upitam za casicu, mada rakiju zaista ne podnosim, jer imam grozne mamurluke od nje. Ali situacija cini covjeka.
Za cudo, ali zaista za cudo, na granici u Londonu sam stajala ravno 4 minute, a zena me odmah pusila u Englesku, bez ikakvih dodatnih pitanja, sto se meni osobno jos ni jednom nije tako lagano dogodilo, jer od engleske granice dobivam frasove, jer nisam EU gradjanka, pa se vrlo cesto prema meni (nama) tako i odnose, shvatite to kako zelite, diplomacija me trenutno ne zanima. Valjda zato sto sam ko iz topa ispalila da se prebacujem na let za Dublin, na ciji sam check-in trebala stici za ravno 40 minuta, sto je jako malo, jer me ocekivani fras docekao u situaciji koju sam najmanje ocekivala. Kod prtljage, gdje su se istovarivale torbe s 3 leta - a moja jadnica, je stigla zadnja, dok je meni srce pocelo udarati u grlo.
I ponovno sam torbu platila 20 funti, jer sam opet prekoracila tezinu, i Luton ima ukupno 4 kontrole, ali je zaista super stvar to sto na aerodromu kod odredjenih stvari, kao i kod odredjenih stvari u zivotu, moja prirodjena smusenost i hiperaktivnost, i osmjeh kad ne znam sta bi vise sama sa sobom, pa zahvaljujem svima i svakome sto me nisu ispipali cijelu i trazili da rezem nozne nokte za provjeru DNA (pretjerujem), upali od prve, pa i od sluzbenika izmami osmjeh.
"You are late, aren't you?'', kaze mi jedna od kontrolorki. "Yes, I am." "I can tell. (Osmjeh.) Do you have any liquids in your bag?" No, I don't but I have this hand cream, which I bought but it is tested on animals. "(Osmjeh) This is one information that I don't need to know (Osmjeh.). You can pass." Thank you. I doda ona meni novi osmjeh na kraju, lagano odmahujuci glavom. (Te sam se geste nagledala kod roditelja, haha :)
Let do Dublina, bas ono, ugoda. Kakvi oblaci nad tim gradom, to jos nisam vidjela. Carinu sam stvarno brzo prosla, mada mi je zena, 2 puta pregledala putovnicu ne vjerujuci koliko puta turisticki ulazim u zemlju, no, valjda s Hrvatima nema nekih problema, jer me pogledala i ud'rla stamb'lj. To se trazi. A sta ce, kad je sve legalno.
I onda ugledam svijetlo. Moja torba izlazi prva. A kako je izasla prva, tako je Sean na aerodrom dosao 10 minuta kasnije, dok sam ja zijevala. Zasigurno od ugode. ''Bucka, morao sam pivicu popiti s frendekom, a na netu sam pratija kad slijeces.'' I sta rec na to, neg poljubit tu budalu, kao da ju nisam vidjela skoro 4 mjeseca, i kao da iza nas nije bilo 100 dana separacije. Sve moje podivljale cakre i neuroze su se samo smirile. Instant.
Mada nam je bilo prva 2 sata cudno sto se gledamo, a ne da se cujemo, ili da mu mogu reci, prebit cu te kako me zivciras ... sve od milja.
Draga mama, nije bilo seksa (ne nije :). Naime receno mi je prije samog odlaska da ne pisem previse o seksu, jer kao u Dublinu imam tu tendenciju, pa mi je draga mater rekla ''Ajd nemoj stalno imat te seksualne natruhe.'' Mama, hvala ti za zadnjih tjedan dana ugodnog druzenja, mada kazes da te uvijek nekako izostavim u piskarijama, ali nije to istina. I ja tebe volim. :)
Tako da eto, stvari su tak nekak sjele na mjesto. Dublin ko moj drugi grad, sunce je upravo prolomilo kroz oblake, posto je dan do 11 pm, a ja se spremam malo vanka, popit koju pivicu. Mada se fakat veselim slijedecim danima, jer sam odlucila, posto sam do sada bila grozno lijena za ikakva dogadanja da cu ici na raznorazne besplatne manifestacije, predstavljanja, seminare, sta vec.
Uzela sam si danas novine, The event guide, i podcrtavala na sta mi se ide, jer dok Sean radi, moram se ja baciti u neke aktivnosti, biciklic kupujem u ponedjeljak, isto tada se upisujem na pilates, sta vec, glavno da se krecem (LittleMissG i Zarazna, odlucila sam se za onaj u IFSC-u, pa cu vidjet sta me ocekuje).
Da, bas se nekako zadovoljno osjecam, najvise zbog toga sto Sean sada puno manje radi, pa cu ga stvarno cesce vidjati, i sto sam odlucila izbaciti sva ova slatka sranja koja sam do sada gutala (a pri tome mislim na kokice s cheddarom, sladolede, kineze u enormnim kolicinama, ove rolice, onaj muffin ... ) i jos nesto.
Ajme, rasprodaja. Zara je vec pala danas (Vix, nece ti se ovo bas previse svidjeti, ima dekolte, a i nosi se na minicu), sutra nesto drugo, mada, moram reci, da jedva cekam da se ova Twiggy ili Poppy Poo (moja izvedenica) odjeca makne s ulica. Stvarno mi je vec dosta tih haljn'a majica i uskih hlaca i sta vec ne. Fali mi neka zenstvenija verzija odjece a da nije sve tako, ma ne znam, ko da je ispalo iz 60tih godina, sto i je.
Kao i obicno, velike brige me ovdje muce. :) Odo ja ca sada.
Limeta, rum, i kokakolica. Moj vecerasnji izbor. Cuba libre. Na kisi. Irskoj. Budite mi dobri. :)
Post je objavljen 13.07.2007. u 22:19 sati.