Marketing
Idu ljeta, idu zime... Mogu sama ili s bilokime!
Eto i 21. posta na ovom blogu. Svaka mi čast što sam dogurala do tog broja!
Eto, ljeto je... Vruće vrijeme, ali meni hladno oko srca! E, mora i tako nekome biti, a ovoga puta to se meni zbiva. Uponedjeljak bi bila godišnjica meni i mom bivšem, što me pomalo baca u depru, ali OK je. Što se pak njega tiče, ja ga više nimalo ne kužim. Naime, pukim slučajem je pročitao jednu pjesmu koju nisam ja napisala ali sam mu rekla da jesam (ta je pjesma na kraju posta) i nikako nije reagirao, samo slegnuo ramenima. Ne znam što misli tim svojim ponašanjem koje je kretensko!
Počastila sam se novom frizurom tek toliko da se osjećam bolje i pomoglo je!
Na more ne znam hoću li ići. Moji hoće ali ja baš i ne znam jer ne znam plivati i bojim se vode, pa ćemu onda ići... Da se pržim... Možda! Još ću vidjet.
Nešto me grlo boli, samo da nije neka boleština opet, molim Boga!
Moram nagovorit starce da mi kupe nov mob. možda mi i uspije... No saznat ćete.
Pozdrav!
PONOVNO SAMA
Kratki uzdah još jednom donosi kraj...
U tišini, kradom ispuštena suza
klizi niz lice,
odnosi ogorčenje,
nivelira davno nakupljene strahove...
Nestaje ponovno...
Sva obećanja, zar nikad ih neće ispuniti??
Zar sve što sam vidjela bila je iluzija?
Njegove ruke ponovno me podsjećaju
na davno ugušene snove,
njegov osmijeh na svjetlost kojom me ispunjavao...
Utopila sam noćas svoje djetinjstvo
u posudi sjećanja,
stvorila svijet u kojem me nije
mogao povrijediti...
gotovo je...
još jednom sam izgubila voljeno,
ponovno sam ostala zatočena
u kavezu života,
zaključana u dvorcu usamljenosti...
Post je objavljen 13.07.2007. u 20:04 sati.