S vremenom, čovjek otupi od silnih razloga za odustajanjem i postane nevjerojatno imun na sve; al' opet zatupljen svime, nauči se hladnokrvnosti, odsutnosti i zatvorenosti.... postane samome sebi teret ponavljanja svakidasnjih jadikovki koje neprestalno variraju načinom bivanja i izviranja.... karma mi je trenutno takva kakva je; možda u ovom neispirativnom i zatupljujućem razdoblju moje biće neku mudrost izvuće..... bit ću mudrac prije vijeka... tako se stvari slože.... dosad sam se njima bavila, možda samo pogled da skrenem.... bio bi to bijeg, zatvaranje očiju, a možda i hladnokrvnost; oklop koji trebam izgraditi, ograda kao prepreka zala koja nailaze!?! Ne znam.... svjesnija sam života oko sebe i svoga, sada više nego ikad! Znam kako je to kad tražiš pomoć, a nikoga nije briga; znam kako je i kad tebe samog mar napusti, kada digneš ruke od svega i ruku na sebe.... sada znam i kako je to kad se oglušiš! Oglušivanjem štitiš sebe; priječiš slabosti da te se dotakne.... jer i ti si samo slabić koji od vlastite slabosti bježi; a slab slabome ne može pomoći ili ne zna kako!?!
Post je objavljen 13.07.2007. u 14:57 sati.