Došla sam u Zd oko 6ipo navečer.
Najprije je uslijedio odlazak mami koja je smještena kod susjede dok radovi u kući ne budu gotovi.
Psihička priprema za ono kako će mi biti cijelo ljeto možda i nije bila najbolja jer jedva sam čekala ća.
Plačljiv ton, kukanje, sve veća i veća orjentiranost samo na sebe..
"Kako ti ne dosadi?" pitala sam je.
Kako joj ne dosadi. Samo gleda tko će što napraviti umjesto nje.
O svom ozdravljenju govori sve uvjetovanije.."ozdravit ću KAD OVO KAD ONO..."
Ušla sam u auto i doma. Policija.
-Vozačku i prometnu, molim.
-Izvolite.
-Ste konzumirali kakav alkohol?
-Da barem jesam.
-To bi značilo da ste prekršili zakon.
-Ne, jer tada ne bih vozila i bila bi garant veselija negoli sad.
A doma...
Brat se nacrtao s 2 prijatelja čim sam ušla. Sva sreća jer sam mislila da će me strefit neki udar.
Miris lakiranih parketa, boja, farbi svake vele...
Nisam znala di stavit kofere.
Rintala sam tako do ponoći i namjestila si leći na kauč uz otvorena vrata na balkon.
Isse, ovo će biti naporno ljeto.
(Još samo da sretnem Babuna na plaži s fotićem...Al bome bi mu se došla javiti.)
Post je objavljen 13.07.2007. u 10:58 sati.