Noćas u moju sobu spustio se mrak.
Ti si meni bio i voda i zrak.
Bez tebe živjet nisam htjela,
ali za tobom ni suzu pustit nisam smjela.
Ponos je bio jači od ljubavi moje,
ja nisam htjela vezu u kojoj nas je troje.
Ti si volio i još uvijek voliš nju,
a meni si ostavio samo gorku uspomenu.
Ovo više nema smisla dragi,budi s njom,
a mene pusti,preživjet ću ja taj brodolom.
Mislila sam da se volimo i da sretni smo mi,
ali to su bili samo moji sni.
Nema veze,naučila sam nešto novog,
da ljubav nije sreća nego težak porok.
Snaći ću se,jaka sam ja,a ti budi njen,a ona nek bude tvoja,
kad već nije to mogla biti duša moja...
Post je objavljen 13.07.2007. u 10:39 sati.