Pitam se zašto živjeti.Zašto,kad me ništa dobro ne čeka.Ionako ću zauvijek biti sama i živjeti život koji su mi odavno nametnuli.Ja sam doživotno osuđena na patnju i samoću.Jedina mi je želja da izađem iz ovog tunela tuge.Da se oslobodim okova sudbine koji me sputavaju i ne daju mi da budem sretna.Samo želim otići odavde.Odustati od svega.Nemam više razloga da ostanem ovdje.Ako ostanem.....Svaki će moj dan biti isti,sve dok krv ne prestane teći mojim venama.I ko će onda biti uz mene...........
Hoće li ljubav i sreća zauvijek ostati samo ndosanjani san....
Jer povratka nema.Niti kraja.I kao što cvijet vene i suši se bez ičije pažnje,tako ću i ja jednog dana uvenuti.Sama,u nesretnoj vazni života ispunjenoj mojim suzama.
Post je objavljen 12.07.2007. u 18:32 sati.