Eo uopche ne znam od kuda da pocnem.Vjerovatno bi bilo dobro da na pochetku napomenem kako sam se jednom davno obvezala da nikada...al nikada nechu pušiti,mjenjati decke ili spavati s nekim koga ne volim...hm hm sve se bojim
" Nikad ne reci NIkad"
Uglavnom bila sam vani jucher.Nigdje posebno...malo sam shvrljala s uobichajenim,meni vrlo dragim drustvhom,po okolnim ulichicama.Proshetali smo,smrzavali se i upijali sve rijechi dernjave na nas od stanara neke zgrade.Hm zapravo me chudilo stho se nismo upustili u svadhu po obichaju...možda zato što nismo bili napusheni!?Uglavnom bijashe uobichajena vecher...ma znate ono samo da nisam doma...Nas par cura i moji dechki...frendovi...svo drustvho bez kojeg ne mogu...
Eh da kad sam vech kod tog svog drustvha...to moje drustvho iz kvarta su svi normalno nenormlani luđaci... a znate na kaj mislim...zajebancija,al u granicama...par njih koji pushe,a ovo ostalo sve dobra djeca =)...
Eh da ponovno su me prihvatili natrag u drustvho.Očekivala sam da če biti odjeba od nekih ljudi,ali ne...Iskreno trebali su me odjebat nakon što sam ih tako naglo ostavila i okrenula se svim čarima pakla...ma sretna sam što sam živa...samo još se odvikavam...naravno niko nema pojma što se događa...samo staro sjebano napušeno društvo s kojim uopche vishe ne želim imat posla...
Da ponovno sam ja ona svoja...barem pred njima...ne želim ih zamarat glupostima i ne želim da znaju o tome što se događalo,što sam radila i što sam konzumirala...
Zapravo ovaj blog je ispovjest jedne narkomanke koja se bez ichije pomochi vratila u svijet...
POchet chu s prichom ispocetka...možda nekoga spasim ili nekog ubijem dosade...al pricha je...heh pricha