Marketing
moglo bi se reći da sam nekako ok sad...
iako se i dalje osjećam prazno,jako prazno i zplačem dosta često...ali ide nekako....
razmišljam,vrate mi se sjećanja neke davne sretne ljubavi koja je postojala,koja je bila predivna...a tih sjećanja ima jako puno.
sve te slike,prizori,propali snovi....
propala ljubav,propala nada za nečim šta se vratit neće,za nečim šta više ne postoji,ali iz nekog nepoznatog razloga i dalje se nadam...
polagano je izšetao iz mog života,zalupio vrata i zaključao ih....a ključ je bacio negdje duboko,di se ga više ne može doseći.zatvorio je ona vrata koja su meni bila najdraža koja sam voljela i koja sam obožavala...
čemu sva ta patnja,kad On ne mari.
čemu sve te suze koje ne pomažu,čemu sva ta bol koja prodire duboko u dušu koja mi raspara srce na svako sjećanje.
čemu sve to kad nema smisla...
krenuo je dalje,otvorio nova vrata a ključ drži čvrsto.
lijepo mu je kao i meni nekad davno, kao nama nekad davno.
drži ju za ruke,grli,voli.
ostala sam zaboravljena,ostala sam u prošlosti negdje jako daleko.
i povratka više nema...
uzalud je više govoriti koliko Ga volim...kad to Njemu ne znači više.
Trajalo je...ali brzo je završilo.
Moja je bajka pre brzo završila,i nije završila lijepo.
završila je tragično za moju dušu i srce koji su umrli...onog trena kad je zaključao vrata.
You were all I ever wanted...Right from the start.You were all I ever needed...But you crucified my heart
Post je objavljen 12.07.2007. u 13:05 sati.