Marketing
Andrija čordaš
Jedna pjesma koja govori sama za sebe. Ja sam ostala paf kad sam ju čula. Malo potsjeća na Vasu Ladačkog, ali ju tamburaški prizvuk (tambura u duši...) za me ipak malo više veže upravo uz ovu pjesmu. Prekrasno......... uglavnom neću više ništa ni napisat jer ova pjesma stvarno govori sama za sebe....A ono što sam podebljala govori malo više.... 
Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,
Omalen čovjek vedrih očiju.
Čopori svinja, vatrica tinja,
Savske bare i dubina
Velikog neba slavonskog
Imo dva psa, dva druga,
To nije bilo - gazda i sluga -
To je bilo prijateljstvo iskreno
Pričaju ljudi, mlad je bio,
Lijepu je Slavu zavolio,
A nju je bolest rano uzela.
Ko vuk samotnjak tugu je krio.
Nije po birtija plako i pio,
Samo on zna kako našao je mir.
Kad bi ga pitali što živi tako,
Zašto ne stekne imanje,
On bi reko - pa nek se bogati
Tko o tom sanja.
JER NIJE SRETAN KO PUNO IMA
SRETAN JE ONAJ KO MALO TREBA
NEDA SE SREĆA ZLATOM KUPITI
SVA BLAGA SVIJETA NIŠTA NE VRIJEDE
JADAN JE ONAJ KOG VRAG ZAVEDE
PA CIJELI ŽIVOT SAMO DUKATE NA HRPU SPREMA
ĐABA MU SVEGA KAD U DUŠI MIRA NEMA....
Sanjivom plavom seoskom zorom
svirala frula širokim šorom.
Njegova pjesma sokak je budila.
I sve su gazde baš njega htjele,
kod nje su svinje bolje jele.
Ko zna zašto, možda i njima dobrote fali.
A znao je reći – marva je marva,
u trnju jede, u blatu spava
al se nikad ne uprlja ko čovjek
Bio je Andrija na svoju ruku,
po selu pričali mimo svijeta.
Ljudi ko ljudi, ljudima uvijek nešto smeta.
A samo je živio kako je htio
i s ono malo sretan bio.
Na račun tuge, na račun sreće šale zbijo.
Život je cesta pa biraj gdje ćeš,
Al zalud grabiš, zalud stječeš
Kad tamo gore ništa od toga ponijet nećeš
JER NIJE SRETAN KO PUNO IMA
SRETAN JE ONAJ KO MALO TREBA
NEDA SE SREĆA ZLATOM KUPITI
SVA BLAGA SVIJETA NIŠTA NE VRIJEDE
JADAN JE ONAJ KOG VRAG ZAVEDE
PA CIJELI ŽIVOT SAMO DUKATE NA HRPU SPREMA
ĐABA MU SVEGA KAD U DUŠI MIRA NEMA....
Bježale godine, uvijek je tako,
Pa je i on stario polako.
I sve se rijeđe ćula frula u jutro rano.
I prođe dobro, prođe i loše,
Stari sokaci nestadoše.....
i dođe neko vrijeme njemu strano.
Nestalo marve
nestalo gazda
nestalo šuma i salaša
Nestalo s njima i posljednjeg čordaša.
Umro je Andrija onako tiho
Kako i umru takvi ljudi.
Bez puno suza i tužnih stihova.
Svećenik reče tek dvje-tri riječi,
pokoj mu u duši, a bio je veći,
neki bi čovjek rekao naizgled.
samo je Sava na tren stala,
samo je vrbak spustio grane,
ljudi se kunu da su psi plakali..
JER NIJE SRETAN KO PUNO IMA
SRETAN JE ONAJ KO MALO TREBA
NEDA SE SREĆA ZLATOM KUPITI
SVA BLAGA SVIJETA NIŠTA NE VRIJEDE
JADAN JE ONAJ KOG VRAG ZAVEDE
PA CIJELI ŽIVOT SAMO DUKATE NA HRPU SPREMA
ĐABA MU SVEGA KAD U DUŠI MIRA NEMA....
toliko od mene.........
svima puno pozdrava i Božjih blagoslova.....
Marina
Post je objavljen 12.07.2007. u 12:09 sati.