Političar i revolucionarac. Studirao pravo i pedagogiju u Pešti, te položio odvjetnički ispit 1848. Iste godine postaje perovođom Banskoga vijeća, a grad Varaždin bira ga za poslanika u hrvatskom poslanstvu kralju, da brani hrvatska prava. Za vojnu protiv Madžara okuplja čete u Požegi. Nakon sloma narodnih težinji 1848. Kvaternik otvara odvjetničku kancelariju u Brodu
na Kupi. Zbog političke djelatnosti oduzeta mu je advokatura, te 1857. kreće na put u Rusiju da stekne saveznike za oslobođenje Hrvatske. Kako bi upoznao javnost s hrvatskim pitanjem, piše na francuskom brošuru "Misli hrvatskog emigranta". Iako je među ruskom inteligencijom stekao brojne prijatelje, službena Rusija nije mu htjela pomoći. Zato je 1859. krenuo u Italiju, gdje u ondašnjem Sardinijskom kraljevstvu upoznaje s hrvatskim pitanjem ministra Cavoura. Odatle odlazi u Pariz (Francuska i Sardinija su saveznice, kod Solferina su zajedno pobijedile Austriju), te s hrvatskim pitanjem upoznaje princa Jeromea Napoleona. Surađuje u mnogim listovima i izdaje studiju "La Croatie et la Confederation Italienne" (Hrvatska i Konfederacije Italije), kojom želi skrenuti pozornost Europe na hrvatsko pitanje. Dokazuje također da će slobodna Hrvatska biti od koristi državama Europe. Posjetio je takoder Sv. Stolicu. Kvaternika se vraća u Hrvatsku 1861., pa ga kotarevi Ribnik i Vinodol biraju zastupnikom u Saboru. U tom povijesnom Saboru 1861. Kvaternik u svom govoru zacrtava jasan smjer, utemeljen na povjesnom pravu Hrvatske, a to je samostalna i sveukupna hrvatska država, koja će priznati samo habsburšku krunu, tj. traži personalnu uniju. Tu je udaren temelj Stranke prava, na čelu koje, uz A. Starčevića, stoji i Eugen Kvaternik. On tada objavljuje dva sveska pod naslovom "Politička razmatranja na raskršću hrvatskog naroda", kojima je učvrstio svoju političku popularnost u domovini. Najbolje ga karakteriziraju njegove riječi izrečene na Saboru: "Ja ne mrzim ni Ugarsku. ni Austriju, i sve što činim, činim iz neizmjerne Ijubavi prema Hrvatskoj". Zbog drugoga sveska svojih "Političkih razmatranja" osuđen je na tamnicu i progonstvo. 1863. odlazi ponovno u Pariz, gdje piše memorandum princu J. Napoleonu o Podunavskoj konfederaciji, kao prirodnom rješenju austrijskog i turskoga pitanja. Povezuje se s poljskim, češkim, rumunjskim i madžarskim emigrantima, te s njima radi na zajedničkom programu, po kojemu se hrvatski pokret treba spojiti s talijanskim. U Italiji mu uspijeva za to pridobiti ministre (Cairoli) i revolucionare (Garibaldi), a uz to i priznanje da su Istra i Dalmacija hrvatske zemlje. Zajednički rade na formiranju hrvatske legije koja bi se u sklopu Garibaldijevih četa iskrcala u Dalmaciji, da odatle započne opći ustanak. (Garibaldi bi u Dalmaciji vojevao pod hrvatskom zastavom). Međutim, novi politički događaji u Europi izmijenili su iz temelja taj plan. God. 1864. ugušen je poljski ustanak i Poljaci, koji su najviše podržavali Kvaternika, povlaće se. Talijani se ipak ne odriču Istre, a Madžari započinju pregovore s Bečom. Kvaternik je izgubio podršku sa svih strana. God. 1865. vratio se u Hrvatsku, odakle je za nekoliko dana opet protjeran. 1867. dolazi do Austro-ugarske nagodbe, a Kvaternik se vraća u Hrvatsku, koristeći amnestiju prigodom krunidbe Franje Josipa za ugarskog kralja. Nametnuti izborni red za bana L. Raucha doveo je u Sabor unionističku većinu koja 1868. sklapa s Madžarima Hrvatsko-Ugarsku nagodbu. Okrnjena su hrvatska prava, ali ipak jedino Hrvatska od svih slavenskih zemalja ima u Monarhiji poseban položaj sa samostalnim poslovima školstva, vjere i pravosuđa, te 45% financija koje ostaju u zemlji. God. 1870. Kvaternik otvara u Zagrebu odvjetničku kancelariju, surađuje u pravaškim listovima vrlo otvoreno ("Hrvat", "Hrvatska"), izdaje brošuru "Istočno pitanje", gdje govori o hrvatsko-srpskim odnosima i ističe pravo Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Čini se da je odluku o ustanku Kvaternik donio baš na dvjestotu obljetnicu pogibije Zrinskog i Frankopana 30. IV. 1871. Od tada skuplja priloge i organizira pomoć za ustanak. U jesen 1871. diže, nakon pomnih priprema, u Rakovici i okolnim selima ustanak, da bi silom oružja izvojevao Hrvatskoj sveukupnost i samostalnost. Izdan je i ubijen već prvih dana ustanka.
Post je objavljen 13.07.2007. u 08:00 sati.