Sve je počelo prije točno godinu dana, na tzv. valentinovo. Gerbilu Dimidrilovskom trenutno se gadilo sve, kao i tada, kao i otada pa sve do sad. Bio je zaljubljen u Otročku Guzičević-Guzu, talentiranu mladu gutačicu i trpačicu, zaposlenu u lokalnom disko-klubu "Čekić", vlasnika Justinijana Frljokovića Cice, birtaša i arheologa, čija je žena imala pozamašne silikonske dude i afinitet prema bačvarstvu. Gerbil, iako vrlo inteligentan, snažan, naočit te obdaren spolovilom nad-konjskih dimenzija, nikako nije mogao prevazići jednu svoju boljku koja ga je tištila, sad već preko svake mjere. Pokušao je sa odlascima psihijatru. Nije pomoglo. Kod četiri psihijatra. Nula bodova. Tonuo je sve dublje u apatiju, zajedno sa svojim problemom koji se, činilo mu se, eksponencijalno povećavao, ne pokazujući tendenciju pada. Ljudi, obični normalni ljudi, govorili su mu kako je njegov problem potpuno beznačajan, kako bi trebao uživati u životu ne obazirući se na irelevantne sitnice. No, Gerbil očito nije tako mislio. Gerbilov problem bio je nenadmašno zajeban. Regularni pripadnici puka nisu razumjeli dubinu Gerbilova problema, stoga im se činio trivijalan i razmjerno beznačajan, iako...
Naravno, jebeš ezsay ako pokušava biti logičan. Barem očigledno. Jebo očiglednu logičnost. To je za debile. Zato, po tko zna koji put, slijedi zaokret. U-Turn. Opa! Iz relativno smislenog razvoja ezsaya, krećemo put pičke materine (prividno) nelogične, devijantne, uber-blesave, psovačke te nakaradne. E. Dakle, Gerbil nije imo nikakvih problema. Jok. Tu i tamo bi spolno općio s ljuskarima, ali to je bilo uglavnom to. I fušario je ko detektiv. Jednom prilikom dok je radio na slučaju nestalog dromedra, naišao je na fascinantne dokaze kako su u stara vremena ljudi imali običaj proždirati šiblje od kojega su se izrađivali košare i metle. Proučavajući tematiku dalje, počeo je razumijevati drevne običajena sve bolje, te je na kraju, kako je i sam bio vrstan sportaš svu svoju pažnju usmjerio na područje otkrivanja arhaičnih sportova. Pažnju mu je privukao napis, uklesan klinastim pismom u mamutovu kičmu, koji je govorio o visokorazvijenoj sportskoj svijesti drevnih naroda, u ovom slučaju mitskih Spižđana, čije je pretpostavljeno kraljevstvo nestalo pod brdom mamutovljevijeh izmetina. Spižđani su, kako je Gerbil utvrdio, imali visokorazvijenu sportsku svijest. Najpopularnij sport bio im je skok s mamuta, a među manje popularne ubrajali su se Otimanje nevjeste, Potencirani prijapizam, Kolege smo, jebo ga ti (koji doduše nije bio sport, već igra na tabli) i Slomim ti slona. U ovom zadnjem, natjecatelj bi uzeo jasle i njima morao iz tri udarca polomiti slonovu kičmu.
Iako sport nije bio previše popularan, preko noći niknuo je cijeli naraštaj slamatelja slonova, jer slonova je bilo u izobilju, a Spižđani svi odreda kršni i hiperaktivni. Što je tijekom godina dovelo do izumiranja slonova. Pa su na red došli mamuti. E, a mamuti su bili pun kurac inteligentniji od slonova i s njima se nije moglo manipulirat. Onda, jednog dana pojavio se mamut Vinko, koji je bio rođen za vođu. Poveo je sve mamute u boj protiv okrutnih Spižđana. Udruživši svu mamutsku inteligenciju, Vinko je proizveo bombu od mamutskih govana. Ostatak priče znate. ZA valentinovo 10432. prije Kristove pasije, bomba je aktivirana, izbrisavši svaki trag civilizaciji Spižđana. NEVJEROJATNO! Povikao je Gerbil Dimidrilovski! Znam zašto sam se na Valentinovo osjećao toliko loše! Ta ja sam potomak drevnih Spižđana! Znači otud ova tetovaža lopate na mojoj lopatici! I tako, odmah se osjetivši bolje, Gerbil je pošao u zoološki vrt ispričati se prvom mamutu na kojeg naiđe, zasnovati s njim obitelj, jer ipak su Spižđani bili ti koji su prvi počeli.
J.R.SSSSSSSssssss... BUM!
Eunušje, 9452. PNE,
(područje oko antičkog Krilokljaštrilićja Podno Babunovska)
Post je objavljen 12.07.2007. u 08:58 sati.