Prvih pet-šest godina sam redovito išao zapaliti sviću i pomoliti se za dušu pokojnog predsjednika HR HB mr. Mate Bobana. Jedanput za Svisvete poveo sam cijelu obitelj da dica znaju za njegovo posljednje počivalište.
Ove godine mogu samo izreći molitvu za dušu svog predsjednika, "vojnika hrvatskog naroda".
Štogod govorili i pisali o njemu ostaje činjenica da je bio drag, jednostavan i skroman čovjek. Dužnost predsjednika Hrvatske Republike je doživljavao kao životnu misiju, poslanje.
Nije mi bilo jasno koliko je osobno vodio kadrovsku politiku a koliko mu je bila nametnuta, ali mi je ostalo nejasno da je mogao nekakvom Slobodanu Lovrenoviću povjeriti svoj kabinet. Da je mogao Vladu prepustiti Prliću, MUP Kvesiću, obranu Stojiću, itd. Gola UDBA. Kako su mu se dodvoravali za života?? A kasnije? A danas u Haagu ili nekom drugom Sudu svojim izjavama će govoreći o njemu morati reći nešto i o sebi.
Nije vrime svođenja računa ni davanja konačnih ocjena o bilo komu iz devedesetih godina, ali se za Matu može reći da je u povijesnoj čitanci hrvatskog naroda u BiH zaslužio svoju stranicu. Živp je sjećanje na nj, živa je i vizija - još neostvarena, za koju je živio i za koju je umro. Drugom zgodom samo ću prepisati riječi fra A. Marića: Iz sna me moga Vilo ne budi
Post je objavljen 07.07.2007. u 23:38 sati.