Marketing
falling asleep without the wish of waking up
nevidljivost
neizbježnost
očaj
svjetlost nestaje
nekad jednostavno pomislim: "to je to"...al onda se zamislim za 3 godine i pomislim da još ima nade...
u prijevodu,nemam hrabrosti, i uvijek me muči ono: what if...
priznajem,teško mi je,i ne mogu više nositi ovaj teret i dalje godinama iz dana u dan
i još s tim-znam kako je bez njega!! jer sam probala! al to je samo varka...nije realno...i odbijam to...
pokušavam biti nešto,jer ne znam šta sam,al fali mi pola mojih psihičkih potreba kao ljudsko biće. a što je najgore, izgubila sam sposobnost izražavanja tog kroz umjetnost i sve,inspiracija tj.volja su nestale a ostale su samo gorčina i beživotsnost...samo želim ne znati za sebe i pobjeći barem nakratko...
nekad poželim vratiti vrijeme na one lijepe dane...nekad zamišljam da nemam taj problem,sve bi bilo drukčije,živjela bih bezbrižno i sretno,a to je sve što želim. očito želim previše.
ne znam više ni koliko i da li ču uopće moć ovako dalje,jer mi je srce već vrlo ranjeno i duša izmučena,izgubljena sam već odviše i padam
trpim udarac do udarca
potpuno sama
i nisam sigurna ni u što
možda pomognem sama sebi,možda se vrati inspiracija,možda uspijem,možda mi
se posreći,možda nađem ono šta oduvijek tražim
a možda ostanem i dalje u ovom stanju
sama sa svojom usamljenošću
i završim raznesene glave i nekrologijom u lijevoj ruci
jer je i zadnja dobra stvar nestala i jer nema više suza kojih bih prolila
jer ne znam tko sam
i jer nitko nije na mojoj strani
jer nisam bila dovoljno
jer nisam bila ni jedno ni drugo
jer nisam pripadala ovom svijetu
I wasn't pretty enough....
Post je objavljen 11.07.2007. u 23:31 sati.