Marketing
Sutra ujutro, ja ću još spavati u svom krevetu, ona će već ustati, izmoliti Jutarnju iz Časoslova i pripremiti se za svoj veliki događaj.
Negdje oko 7,30 izvodit ću psa u šetnju i mrzovoljno mrmljati protiv jutra i svega što me čeka tijekom dana...a ona će upravo obećati za cijeli svoj život...
Da neće nikad više izaći iz tih zidina, koje joj nude gomilu tišine i molitve.
Kad sam čula da je otišla, pomislila sam - pa kako je moguće da bi se netko svega ovoga odrekao da bi stavio na sebe jednu jednostavnu haljinu i povukao se u tišinu do smrti...
Onda malo razmislim...što to ona ostavlja...možda ipak, njezina duša ne pripada ovdje...
Kako hrabra je morala biti da se na to odluči, da ostavi sve ono što je imala i odgovori na taj unutarnji poziv...bila je prekrasna i dok sam je gledala ovdje među nama, kako je tek sad prekrasna kad je učinila ono što je najviše htjela.
Čitam njezine rečenice, to se pretaču na papir ljubav i mir, i radost koju mi želi predati...
Čudni su putevi Gospodnji...
stvarno su čudni...
Post je objavljen 11.07.2007. u 22:30 sati.