Marketing
božesačuvaj - po treći put
JEKE
U siječnju 1973. pojavio se na američkim kioscima prvi broj humorističkog magazina "National Lampoon". U kasnijim godinama taj magazin je u svijetu humorističkih magazina odigrao onu ulogu koju je "Leteći cirkus Monthya Pythona" imao za televizijski humor. Već prva stranica prvog broja, naslovnica, najavila je kakav će humor uslijediti. Magazin je "planuo", izvještaji o prodaji kažu da je razgrabljen, prvenstveno zahvaljujući upravo toj naslovnici. U savršenoj vizualnoj izvedbi "Lampoonovci" su se poigrali s više tema na koje su Amerikanci izuzetno osjetljivi: kućni ljubimci, otmica i ucjena, ugrožavanje nemoćnih… Istaknuti tekst na naslovnoj stranici je vapio "Ako ne kupite ovaj magazin, ubit ćemo ovog psa!" Kasnije su se mnogi medijski teoretičari usaglasili da tu naslovnu stranicu možemo smatrati jednom od najuspješnijih, ako ne i najuspješnijom naslovnom stranicom u povijesti novinarstva.
Trideset i tri godine kasnije u maloj zemlji Hrvatskoj na Balkanu pojavljuje se knjiga čija naslovna stranica neodoljivo podsjeća na nezaboravnu naslovnu stranicu "National Lampoona". Ne znam, nisam otvorio knjigu, nadam se da je u njoj objašnjeno zašto je to tako.
No i naslov knjige - k vragu! - djeluje mi nekako poznato!
Pa i ime autora kao da je od nekuda preuzeto, nečim inspirirano, nečemu nalik, pobuđuje asocijacije na osobu koja je upravo to ime razglasila…
Mora da sve to zajedno ima neko objašnjenje koje ne mogu dokučiti, pa idem šutnuti mačku za svakog posjetitelja koji svrne na ovu stranicu, a ne ostavi komentar.
NAPOMENA NAREDNOG DANA: ------------------------
Da, da, da, rekao bi Zdravko Tomac. Tu ima nekog vraga. Koliko ste u životu vidjeli knjiga i brošura na kojima se kao naslov koči DUBROVNIK, a naslovnu stranicu prekriva fotografija starog grada manje-više jedna poput druge ? Toliko da se ne možete ni sjetiti, u zavisnosti od godina života, pri čemu svaku godinu treba pomnožiti sa tri do pet, i nikome ništa. Nitko se oko toga ne uzbuđuje. Naime, svakome je jasno da se tako nešto teško može izvesti drugačije. Imitacija konfekcije gotovo da nije imitacija jer ne postoji original. Ako i postoji onaj tko je prvi, kod njega nema kreacije jer je snaga materijala takva da se rješenje nametnulo gotovo samo od sebe.
Sasvim je drugačije kada je nešto nedvojbeno original, kada je neko rješenje takvo da bez onoga tko ga je smislio nikada ne bi bilo ni ičega sličnoga. U takvim slučajevima već i ono što je samo nalik nezaustavljivo podsjeća na izvornik. Time možemo procjenjivati što je vrijedno, a što nije. Ono što se kopira, pa je kopija jednaka ili bolja od originala, a sve zajedno ne liči na ništa, kao što je svojevremeno bio slučaj s onim drvenim čapljama, vjerojatno nije odviše vrijedno. Ono što se kopira, pa kopija podsjeća na original, ali mu nedvojbeno nije ravno, mora biti dobro.
--------------------------------------
Kao čovjeku koji ima na tavanu prvih deset godišta "National Lampoona", (pored uvezanih prvih deset godišta "Heavy Methala" i sličnih dragocijenosti,) već u izlogu knjižare upala mi je u oči naslovna stranica nove Letičine knjige. Moram priznati, prva pomisao bila mi je "Evo! Netko maznuo grafičko rješenje!" Pored toga, kako sam jednom posjetio mentalnu instituciju u Spriengfieldu, Illinois, u kojoj je Ken Kesey našao inspiraciju za roman "One Flew Over the Cuckoo's Nest", već odavno me samo neka naslovna stranica nije potaknula na toliko podsjećanja i premišljanja, od kojih je tek mali dio naznačen u središnjoj napomeni ovog posta.
Prvom prilikom ušao sam u knjižaru da pogledam tko se to okoristio nezaboravnom naslovnicom "Natinal Lampoona". Pogledao sam impresum knjige i začudio se: "Bože sačuvaj - Božesačuvaj! Zar oni?!" Onda sam pogledao i stražnju stranicu korica i ugledao objašnjenje na koje je dolje u komentarima upozorio Magnifico. "Siječanj 1973…" Zar je toliko vremena prošlo?! Evo, koristim njegov skan jer je kvalitetniji od moje snimke fotoaparatom:
Držeći knjigu u ruci palo mi je nešto drugo na pamet - kako dobar primjer kako je lako optužiti i osuditi bilo koga kada se ne zna obje strane! Dapače, tim lakše ako vas na to navede netko u koga imate povjerenja, tko vam je - recimo - simpatičan, a ne vidite da ima interesa da vas na išta navede… Pri tome možemo, (ali i ne moramo,) biti uvjeren da smo sasvim u pravu. Tu mi je pala na pamet zamisao za ovaj post u kojemu ću, umjesto da pišem o tome, pokazati na primjeru kako to djeluje.
Ne, zaista nisam dalje otvorio knjigu i ne znam da li u njoj ima još kakvih osvrta i poveznica s koricama. Više je razloga. 1) Supruga mi je najstrože zabranila kupovati knjige jer nam je stan već prekrcan. 2) Da sam krenuo gledati što ima unutra, možda bih dobio želju sve pročitati, a nemam vremena pročitati sve knjige koje me zanimaju. 3) Kako ne znam što je u knjizi, ne znam da li je takva da bih je uopće poželio pročitati. Natuknice na koricama su preopćenite. 4) Knjiga je skupa, a da li je vrijedna koliko košta - iskreno, pojma nemam.
I, ah, da - ne brinite za mačku. Nemam mačke. Nakon dvadeset i tri godine života sa Mrrr nemam ni namjeru skoro nabaviti novu.
Post je objavljen 11.07.2007. u 19:01 sati.