Lež@l@ je na krevetu. . . .u ruci drž@l@ je penk@lo crvene boje. Ispred sebe iml@ je dnevnik u kojem je većin@ str@nic@ bil@ pr@zna! Otvoril@ je jednu str@nicu i pogled@l@. bil@ je ispis@n@. Zvuci enigme dolazili iz kutk@ sobe iz kojeg je uvijek dopir@l@ gl@zb@. R@zmišlj@l@ je. k@o i ost@li ljudi o prošlosti. Ljudi žele biti ono njihove oči vide. Z@st@l@ je na tren. Iznen@dn@ bol stez@l@ joj je grudi. Prošlost. N@ dnu str@nice bil@ je njihov@ slik@. Sjeti@ se k@ko su još k@o djec@ osjeć@li povezanost. Dječje igre sp@j@le su ih. Odr@st@njem oboje su zn@li ono što z@ist@ osjeć@ju. Ljetni pr@znici bili su nešto n@jljepše što im se dog@đ@lo. Sjetil@ se dugih ljetnih noći n@ mjesečini. . .
@li n@ravno nije to sve moglo tr@j@ti. mislil@ je zašto je sve t@ko komplicir@no?! Uprop@stil@ je sve ne zn@jući za to. Oboje su p@tili. . . on je to skriv@o, @ on@ je htjel@ sve to popr@viti. vr@titi ono što je d@vno izgubil@. vr@titi svoju prvu ljub@v. i t@ko vrijeme je prol@zilo. . . . pogled n@ str@nicu dnevnik@ vr@tilo joj je sječ@nj@ i osječ@je z@ koje je misli@ d@ su nest@li. suz@ je potekl@ iz ok@. on@ko sluč@jno. boril@ se protiv tog@, @li još g@ je voljel@. d@ voljel@ g@ je k@o prije @ bil@ je s@ drugim. .. mislil@ je to će joj pomoći d@ g@ z@bor@viti @li srcu je teško n@ređiv@ti. zn@l@ je d@ osječ@ nešto više od prij@teljstv@ @li nije to osječ@j koji je bio n@mjenjen Vedr@nu. . . on@j osječ@j topline, nježnosti, sigurnosti u njegovim očim@. . . dogodio se i on@j d@n koji je u njoj iz@zv@o k@os koji će uvijek p@mtiti. . .više nije bil@ sigurn@ u svoje postupke. t@j d@n vodil@ je ljub@v s@ M@rkom. . . @li gdje je tu sreć@??? U jednom trenu sjetil@ se njeg@. . . D@ sjetil@ se Vedr@n@. . . suz@ je potekl@ niz obr@z, n@ježil@ se i osjetilv je bol prve ljub@vi. . . zn@l@ je vrijeme se neće vr@titi. z@što još želimo z@ prvim ljub@vima? Svi ž@limo z@ nekim stv@rim@ koje smo učinili.
Vrijeme ponek@d liječi bol, tugu koju osječ@mo, @li to nije moguće sv@ki put.
. . nekim ljudim@ je suđeno d@ p@te, s@muju. . .sve se dog@đ@ s r@zlogom. S r@zlogom živimo. možd@ n@m je svim@ r@zlog s@mo skriven…
Napokon napisala sam i 60 post. .. tko bi rekao. .. ovaj post posvećujem kumici. . . koja je uvijek bila iz mene i koja je svojim komentarima pomogla u nekim mojim odlukama. . . žao mi je što joj se događaju stvari koje ne bi trebale ali. . .ja te vojim kao i sve vas koji ste tu uz mene. . .
Post je objavljen 11.07.2007. u 19:36 sati.