Pregled posta

There's tears that I've had to let go, and there's dreams I told myself I'd keep

I've felt the power of forgiveness
I know that life can let you down
I'm not blind
No, I don't need a witness
To tell me there's angels all around


Neki dan sam bila kod Dnd-a. I dojurim ja tamo na bicikleku.
I vele meni ljubafi da sam danas posebno lijepa... Da posebno zračim...
A sve se događa s razlogom...
A razlog... Neznam. Heh

Pogledam u nebo... I naježim se.
Slušam pjesmice... I počnem vrištati i skakati po krevetu.
Pogotovo na onu od Tarzana... Mmm. Kako volim Tarzana. Ljubomorna sam na njega. Kolko bi toga dala sam odrasla u džunglu... Sa prirodom... Daleko od ovih smrdljivih auti i ovog svijeta... Hm. Makar baš ne vidim razliku između majmuna i mene. Trabate vi vidjet kolko sam ja banana u stnju pojesti. Majmunica jedna.
Son of man, look to the sky
Lift your spirit, set it free
Some day youll walk tall with pride
Son of man, a man in time youll be

Hm. Čudo to ljeto utječe na mene.
Samo se smijem, smijem i smiijem... Ali ne zato jer mi je smiješno. Samo sam sretna. Bez razloga.
Za svaku sitnicu mi dođe da vrištim. Ali ne od užasa. Nego... Višak energije. Valjda.
Ja vam nemogu opisati tu ispunjenost koju osjećam...aah. svaku sekundu se smijem. Za svaku sitnicu. Luđakinja.
To je neka vrsta moje žute minute. Samo malo gora verzija. Ko da sam uz žutu minutu popila 10 Red bulla!

I tolko sam pjesmi skinula koje su me napunile energijom...
Samo pjevam, pjevam, skačem, vrištim, smijem se...
Več me to zabrinjava. Sam ja normalna? Bojim se da je itko u stanju odgovoriti.

Jedna pjesma... Riječi od nje... Aah.
Tolko snage... Tolko mi nade daje. Tolko podrške. Tolko snage da idem dalje bez obzira na sve. Tolko snage da nikad, nikad u životu ne stanem. Ima još puno, puno, puno toga do cilja... Ali cilj postoji. I više me nitko ne može spriječiti. Velim vam. Pjesma je učinila svoje.

Veliki, veliki, veliki poljubac svima koje volim. Posebno Emici.

Post je objavljen 11.07.2007. u 14:39 sati.