Napokon sam drpila (ne dobila, da, da...) štafetu...pa evo čitajte...
Pitanja:
1.)opiši svoj unutarnji izgled(kakva si u duši)
2.)o prijateljstvu(naj frendovi,šta ti se sviđa, šta vam je zajedničko.....)
3.)što te doista iživcira(međuljudski odnosi)
4.)tvoj uzor(po čemu ti je uzor)
5.)kako izgleda tvoja soba(opiši je jer me zanima)
6.)šta radiš kad si tužna(pomišljaš li na samoubojstvo ili gledaš svijet s veselije perspektive)
1.) Kakva sam u duši? Ispunjena prezrelom bolnom iskrenošću, nezavidna i nikad ljubomorna, pesimist. To bih sa sigurnošću mogla reći o sebi. Ne volim ocjenjivati svoju dušu, ali sam jako zahvalna drugima kad to čine. Tako i ovaj put ostavljam drugima na volju da misle što god hoće...
2.) Prijateljstvo je mislena imenica koja čovjeka može povrijediti više nego bilo što drugo, čak više nego ljubav. Ne razumijem ljude koji se pretvaraju da su mi prijatelji i glume iskrenost i privrženost, a prvom prilikom zabiju nož u leđa i jedva čekaju trenutak kad će se izlajati o nečemu i napustiti me kad mi je najteže. Dok sam bila naivna imala sam i previše prijatelja. Sad ih imam onoliko koliko mi je potrebno i znam da su oni pravi…hvala vam na tome… Kod mojih prijatelja mi se sviđa što su iskreni čak i onda kad bih ja htjela da mi lažu, volim ih zbog toga što me shvaćaju u potpunosti, volim ih zbog toga što ostaju uz mene i u mojim trenucima delirija i ispada živčanosti, volim ih jer ne glumataju i nisu umišljeni, volim ih zbog toga što su slični meni (neki i previše)….Jedino što ne volim je to što postaju kao ja, tj. sve moje negativne osobine preslikavaju se i odražavaju na njih… ‹S› znaš na što mislim…
3.) Najviše me živcira laž i ljubomora. Čemu lagati? Ja to ne razumijem. Kao ni ljubomoru i to pogotovo onu pretjeranu, posesivnu. Treba shvatiti da se osobe ne može posjedovati, ni u kojem smislu.
4.) Moj uzor je moja mama. Moja mama meni predstavlja sve- mamu, tatu, prijateljicu, sestru, psihologa (na ovome sam joj najviše zahvalna…), doktora, osobnog savjetnika i još štošta… Divim joj se zbog njezine snage i svega što je prošla u životu, divim joj se zbog svega što je učinila za mene i moju sestru kad mi to nismo mogle jer smo bile premalene. Divim joj se zbog njezine dobrote i spremnosti da oprosti što ja često nekim osobama nisam u stanju… Divim joj se jer još uvijek svi živimo a davno smo mogli gnojiti zemlju. Divim joj se jer je u najtežim trenucima kada naše lijepe Hrvatske više nije bilo ona sama sa dvoje male djece spasila tolike živote, divim joj se možda i najviše zbog svega što je pretrpjela i još uvijek nikoga ne mrzi nacionalno, ja to nikada ne bih mogla.
5.)Hmmmm…moja soba…okrečila sam ju neki dan u bijelo i preuredila. Dva kreveta, radni stol, kompjuter, šljatki tepih…….ništa komlicirano jer je malena sobica, ali je samo moja i zato ju volim…
6.) Što radim kad sam tužna? Što i inače. Samo je glazba depresivnija i glasnija, pogled tuplji a riječi razblažene i razvodnjene. Donedavno sam neprestano pomišljala na samoubojstvo, ali u zadnje vrijeme mi to sve besmislenije izgleda. Ako nešto želim promijeniti, pa ne mogu samo čekati da se to dogodi . Eto to sam tek nedavno u potpunosti shvatila…
Štafetu predajem Sonji, Heleni, Jeleni i Petri (Pepy)...ako netko još hoće nek' izmoli ko i ja...
Post je objavljen 11.07.2007. u 14:00 sati.