Puno se toga dogodilo od predprethodne zime kad sam vam ja, Samantha Trevion, obznanila svoj dogodovštinu u Čudozemlju...
Hmh, majka me gleda što pišem - pretpostavljam da je znatiželjna zašto opet uzimam svoje posebno pero i dnevnik koji mi je baka darovala pri onom daavnom posjetu o kojem sam vam pričala. Moje magično pero je začarano tako da već tijekom samog pisanja na listove dnevnika istovremeno ispisuje tiskana slova ovdje, na blogu, objavljujući rukom oblikovane riječi kao post. Magično pero je još jedan proizvod tvrtke Proizvodi za magijske upotrebe čarobnjaka i vještica, čiji su vlasnici odnedavno moj otac i stric - Didron i Theram Trevion. Upravo vode rapravu o promjeni naziva tvrtke, za koju moj stric Theram želi da bude naslovljena na naše prezime, dok otac (ah, a na koga bih ja inače imala svoj poprilično buntovan jezik...?) se oštro inati zahtjevajući da naziv ostane isti...
Ajme, što buče! Nije da se baš radi o tvrtki svjetskih razmjera...
- Rekao sam ti već sto puta... - upao je otac u dnevnu sobu oštrim i brzim koracima obraćajući se svima u prostoriji. Stric ga je slijedio leteći iznad njegove razljućene glave. - Kakvu zaradu ti očekuješ ako ćemo samo tako promjeniti ime? To ti je isto kad neka slavna osoba promjeni ime - više nije poznata!
Stric je frktao i negodujući nijekao glavom - vidno se moglo primjetiti da nema pojma o čemu moj otac govori. Krila su mu pokupila paučinu iz zamračenog kuta sobe kad se pokušao brzo okrenuti.
- Tata... - upala sam u raspravu već unaprijed znajući da to nije dobra ideja - ...teoretski gledajući, nijedna slavna osoba tijekom svoje slave nije promjenila ime.
Otac me prostrjelio pogledom koji govorio mnogo toga, ali samo ne ono da me želi trenutno u njegovoj prisutnosti.
- Hej, ali samo teoretski gledano.- prozborila sam.
Mama je raspravu šutke promatrala izgledajući kao da je sve to zabavlja, a onda kad je vidjela da se svađa nastavlja, zamolila me je da odem u svoju sobu. Pokupila sam dnevnik i svoja bačena pernata krila koja sam jučer poderala u letaču - popularne čarobnjačke igre, i stavila ih na pleća izgovarajući akantaciju kako bi se krila stopila s mojim tijelom. Na putu do sebe izgledalo je više kao da skakućem, a ne letim, zbog rupa na desnom krilu koje je uzrokovala vatrena lopta - inače, glavni rekvizit u istoj igri.
Soba je izgledala gore nego što sam je ostavila. Ah, brat je opet bio u njoj! Ubit ću ga. Zaista ću ga ubiti... Još i on! Samo da nam glupi profesori nisu dali ljetnu zadaću, već bih ga ja dohvatila...
- Leviosa! - izgovorila sam akantaciju i razbacane stvari su ponovo došle na svoje mjesto. Sve stvari osim... Osim... Kvragu, što kugla radi ovdje na stolu!? Trebala je biti u koferu. Začarala sam kofer da ga nitko, a ma baš nitko osim mene ne može otvoriti... Ah da, zaboravila sam... Moje čarolije! Nijedna od njih nikad nije bila previše korisna... Inače, radi se o tome da su nam profesori dali zadatak da tijekom praznika izmislimo vlastite čarolije, čak njih deset, i sve ih zapišemo: kako glasi akantacija-svrha rabljenja-kako je djelovala-koliko dugo je djelovala, bla, bla...
Ovo bi dakle bila moja deseta. :(
A ovo bi bila moja zadaća :
1. čarolija (21.6.2007.) akantacija: Disaper!... Hm, svrha? Pa, prvo sam htjela da ja nestanem, i to s obiteljskog ručka, ali tad mi je zanimljiva ideja pala napamet. /Dovoljna je bila jedna riječ. Jedno prokleto ime. Anastacia... Ah, da, zaboravila sam vam reći da je bakin ljubavni napitak prestao djelovati... I da... Da se voljeni Marc vratio toj, toj... Grr, da! Toj glupoj... presavršeno glupoj Anastaciji. Vratio joj se ovo proljeće i tad je ono srce koje mi je Marc poklonio - znate ono koje inače blinka svaki put kad pomisli na mene... Hm, da. Ta glupa stvarčica u obliku srca od tad dosad nijednom nije zasvjetlila!/ I kad sam tu dotičnu osobu htjela učiniti nevidljivom i meni, i cijelom svijetu, a pogotovo njemu - sve što je na kraju ispalo jest da je toj djevojci nestao komadić tkanine sa smeđe haljine koju je nosila taj dan. Sad vi meni recite profesore Reamon /inače, mladi profesor vilenjačkog podrijetla koji nam predaje predmet Čarolije/, kako ste mogli reći da ja imam talent za vaš predmet? /Vjerovatno i on samo slijepo vjeruje u te besmislice da bih ja trebala briljirati jer potječem iz Čudozemlja. Ne, mene su svi dobri geni očito zaobišli u velikom luku./
Ah, mama zove... Nastavit ću poslije.
Obiteljski ručak veli?
da, da... - Disaper!
Post je objavljen 11.07.2007. u 12:34 sati.