Nočas je opet bila oluja
tutnjilo je i grmilo
a ja sam sanjala cijele noći
onoga žapca što se u princa pretvorio
Prilazio mi stazom sivom
a oko njega svjetlost je blistala
tako stasit i tako plah
kao da dolazi iz samoga raja
Osmjeh je njemu krasio lice
u plavom oku zvijezda je sjala
a kada mi je dotaknuo ruku
kao da cijela zemlja je stala
Kao melem na ranu
njegov blagi glas sam začula
u grlu me tako steglo
jedva sam dvije riječi izustila
Bio je to tek jedan trenutak
tek jedan kratak doživljaj
udarac groma probudio me naglo
a moga princa vratio u raj
Post je objavljen 11.07.2007. u 11:58 sati.