(Zašto ove noći zvijezde izgledaju nekako sjajnije?)
…sve je to od lošeg vina…
(Kočijaš je ostavio kočiju da lebdi povrh oblaka, svijeta i vremena… jer neke je trenutke tako lako zarobiti u vječnosti… iza dalekih obronaka snova… na jednom skrivenom žalu….)
...zašumi saten, tama se uznemiri,
i kao talas naiđeš…
(Gledam je kako dolazi… sipka bijela pjena vala… snažna u svojoj blagosti mirisa… lako ispire sve olupine davno slomljenih brodova… sve stope negdje usput izgubljenih mornara…)
Priđite…
Zanesena promatram kako blago utirete svoj trag… onim istim onim putovima kojima su mnogi prolazili… svojim koracima dirali taj pijesak… nikad ga ne dotaknuvši…
Zanesena promatram kako dolazite i do onog skrivenog žala… do kojeg ni najveći valovi nisu znali doprijeti…
I čude se pomalo te netaknute pećine… ovoj čaroliji vašeg pronalaženja… smješeći se blagim zanosima vaših namjera…
Zanesena promatram…
I prepuštam se….
Grle vas nježno moje obale…
Zatreperi sitan pijesak, pomiješa se sa toplim kapljicama… dok plešu čudesni ples na površini, nježno ponirući u sve dublje dubine… urezujući svoju blagost, u neprimjetnoj nepovratnosti…
(stapaju se slike sanjivih daljina i kristalne modrine stvarnosti… da naslikaju… jednu predivnu uspomenu… bezbroj predivnih uspomena… i mali odsjaj stvarnosti ispred beskonačnog obzora budućnosti..)
I zatreperi opet sitan pijesak…
Uskovitla se… i prepušta lako… nošen malim zamasima i uhvaćen ritmom jedne predivne balade… smirujuće zaigranim… praćen smijehom kapljica….
Pretvara se u sipak šum…
I stane budi one neke nemire… i gasi onu vatru još je više raspirujući…
I ponovno…
Talas za talasom, talas za talasom…
I ponovno…
Talas za talasom, talas za talasom…
I ponovno…
Talas za talasom…
Grlite nježno moje obale…
I padate blago na taj pijesak, krijući ga od svijeta svojim sigurnim dodirom…
Promatram vas u zanosu dotaknute sreće... kako dolazite...
… i ostajete…
(Dobro došli u ovu moju malu kočiju… )
* * *
...postoje neke stvari… neprevodive u reči…
Ponekad poželiš šaputati nježno neke riječi na jastuku…
Ali one zastanu negdje u pogledu…
Zasjaje podastrte jednim očima što se cakle ispod tih talasa...
I same poprimivši tu posebnu boju…
Modro-zelene dubine... sa tajanstvenim mirisima sutona…
I preslikaju sve neizrečene nježnosti u svoje dubine…
Sve nježnosti ovog trenutka…
Tek malenog djelića neke nove vječnosti…
Post je objavljen 13.07.2007. u 00:10 sati.