U potrazi za odgovorima
Protekla dva dana (baš dok su se vremenske prilike mijenjale) imao sam pune ruke posla i jurcao na sve strane. Nakon što sam proveo nekoliko sati u ugodnom razgovoru s jednim starijim gospodinom u Bodegraju, čije su priče posebno zanimljive jer je cijelo vrijeme rata živo u svom domu (dok su se mijenjale vojske i vlasti). Zanimljivo, i Hrvati i Srbi i doseljenici iz Bosne i svi drugi o tom čovjeku imaju samo lijepe riječi, pa je tak i na izborima za Vijeća nacionalnih manjina dobio uvjerljivo najveći broj glasova. Nakon pozdrava s njim i njegovom suprugom koja nam je skuhala dobru kavu, našao sam se na Goricama u meteorološkoj stanici gdje se nalazi svo čudo tehnike (kompjutori, radari, lansirne rampe i rakete s kojih gađaju ledonosne oblake,…). Ondje sam na zaslonu PC-a vidio kako dolaze oblaci iz Austrije koji su nam ovih dana donijeli kišu i zahlađenje. Pitao sam da li se sjećaju otkud su došlo nevrijeme (pijavica) prije nekoliko godina koja je čupala stoljetne hrastove kao od šale. Rekli su mi da su ti oblaci tada velikom brzinom stigli direktno sa sjevera, možda čak i iz Sibira. Nakon toga jučer sam imao puno posla u SB. Bio sam u gostima kod jedne romske obitelji u Mjesnom odboru Josip Rimac (Romsko naselje) gdje sam razgovarao sa njihovim predstavnicima (dok je oko nas bilo cijelo čudo lijepe i vesele dječice), a čuo sam vrlo mudrih misli te tvrdnju da Romi više nisu nomadi u ovom 21. stoljeću te kako bi željeli kupiti narodne nošnje za članove KUD-a. I s njima sam popio kavu, dok me treća čekala u jednom odvjetničkom uredu, a četvrta u jednoj bošnjačkoj (muslimanskoj) kući u kojoj sam vrlo ugodno razgovarao s jednim bračnim parom čiji je sin poginuo za Hrvatsku u obrani Slavonskog Broda (njihova tuga za njim još je velika, a sjećanje tako snažno). U razgovoru smo i oni i ja nekoliko puta spomenuli riječ Bog. Kasnije sam se pitao pa ne mislimo li na isto, mada smo različitih vjeroispovijedi? Bio sam tog jutra i u slavonsko-brodskoj bolnici, ali srećom ne zbog vlastita zdravlja nego zbog dogovorenog razgovora s jednim uglednim kirurgom. Tu sam, na klupi u krugu bolnice razgovarao s predstavnikom Čeha za našu Županiju. On je doista trebao doktora jer je za nedavnog boravka na moru teže ozlijedio prst (kojeg su mu krivo operirali). Da bio sam i u Županijskoj upravi, ali to mi je već kao normalno, jer tamo me puno ljudi poznaje, od portira, do onih najviših namještenika i političara od mandata. Razgovarao sam s uglednom gospođom koja me jednom (zabunom) htjela maknuti sa stolice tijekom jedne od sjednica, kako bi napravila mjesta za nekoga tko je naknadno došao. Kolega do mene je tada rekao: „Ma daj samo sjedi, nemoj se svakom dizati. Ti radiš svoj posao uvijek savjesno, a ovi što kasne uvijek, samo dođu da se upišu kako bi digli dnevnicu za sjednicu“. Tako je i bilo, nedugo nakon toga, zazvonio mu je mobitel, digao se, otišao i nije se vratio. Jučer sam valjda triput pokisnuo i baš mi je fora bila vidjeti kako na brodskom korzu nije bilo nikog oko podneva, dok je kiša odjednom pljusnula i umila i zasjajila nedavno postavljene granitne svijetle ploče. Osjećao sam se vrlo zadovoljno, ali i pomalo umorno. Kupio sam dva peciva na kiosku da zavaram glad. Jednom su mi rekli da tu na tom kiosku rade rođaci i djeca tragično stradale novinarke Ivanke Bubalo koju sam onako površno poznavao. Razmišljam u autu o životu i smrti. Mora da postoji razlog što je netko preminuo ili poginuo, a netko drugi još živi svoj svakodnevni život? Pomislih na rečenicu koju je izrekla majka preminuloga:“Bio je odličan učenik, student, zanimala ga je astrologija,…“ Njegovom ocu oboljelom od PTSP-a usudio sam se reći kako ne smijemo stalno živjeti u prošlosti i kako se želim radovati životu (omaklo mi se). Pogledao sam prema Nebu iznad Slavonskog Broda. Teški sivi oblaci bili su kao kapa iznad grada. Tog trena nazvao me sin na mobitel. Toliko sam se razveselio i odagnao tužne misli. Rekao sam:“Da, evo stižem na ručak.“
Post je objavljen 11.07.2007. u 11:23 sati.