Ima nas devetoro u mom stanu. U nedjelju mi stigla teta. Učiteljica. Izvrsna kuharica, spremačica, peglačica, organizatorica i uvoditeljica reda. Ona je bila glavna kuharica u ponedjeljak, kad su mi stigle sestra i nećakinja s dvoje djece. Jedno dijete sad u petak navršava prvu godinu života, drugi klinac ima pet i pol. Cure došle autom iz Zagreba, prek Rijeke. Cesta poluprazna, djeca dobra, one opuštene i prpošne, bez muževa. Čudo da su ih muževi pustili tako same na more. Al neka su. Nek se i te žeme malo odmore od svojih muških satelita.
U stanu mi je živo. Gosti – koji to i nisu – okupirali su dnevnu sobu. Napuhali smo zračne krevete, nećakinja donijela i dječji krevetić na sklapanje, pronašli mjesta oko blagovaoničkog stola, ispod prozora i svugdje negdje pa su se rasporedili za spavanje. Po danu svi oni funkcioniraju sami. Ujutro muž i ja pokupimo manju Potočnicu, nju tajo odveze u ljetni kamp. Mi na posao. Popodne se nađemo na zajedničkom ručku. Kuharice se izmjenjuju. Moja je jedina obveza staviti suđe u perilicu (blago meni). I baš mi paše. Provedemo tako neko vrijeme svi u stanu, usput preskačući onu najmlađu damu koja na koljenima istražuje sve kutke stana, i nadgledajući klinca koji je obnevidio od toliko dragih ljudi, pogotovo mojih Potočnica koje obožava. Nakon kave rasporedimo se svi u strijelce – ja opet na posao, neki na plažu, neki ostanu doma i bleje u teve il igraju igrice. Navečer netko ode u šetnju, netko gleda film. I u neko noćno doba zamre sva živost. Osim u kupaoni.
Mišice su dobile izgon iz sobe. Kako su to jel noćne životinje, naganjaju se po kavezu i vrte u vrtilici cijele noći. I rompaju, i ne daju ljudima spavati. Pa smo ih preselili. I izgleda da će tamo i ostati kad gosti odu. Lijepo zatvorimo vrata i ne čujemo noćno tandrkanje.
Moj muž tako popodne blaženi među ženama (ne računamo onu sitniju djecu).

Treba to izdurat. A vidim da može. Hoće li jedino tražiti godišnji odmor drugi tjedan (gosti odlaze u petak), da se pošteno odmori od svega ovog, to ćemo još vidjeti. Al da se trudi ugoditi, fakat se trudi. Zato ga i imam, kad je tako dobar. Evo, najdraži, javno te pohvaljujem – najbolji si muž i tajo!
Post je objavljen 11.07.2007. u 09:40 sati.