Zavodiš, riječima znalca.
Tek ovlaš dotaknuta
razigrana pjesma ljubavi.
Ostaje za razmišljanje,
a tu se gubimo, zar ne ?
Postajemo svoji,
na čudan način povezani,
istim korijenima,
različitim granicama.
Kao da su bitne kada želiš...
Jednostavnije je
sa čistom strasti.
Bezbolnije...
Ako je temelj samo
životinja u nama.
Opasnost je u prepoznavanju.
Težnji za zajedničkim spavanjem.
Osjećaju da san ne dijeli,
jer ispružena ruka će dotaknuti
topao nemir pored sebe.
Pa mu se prepustiti opet.
Sijam i danas.
U ovom tmurnom danu
svjetlo sam okoline.
Samo si ti daleko da ga vidiš.
Ali osjećaš, znam...
Post je objavljen 11.07.2007. u 08:29 sati.