1. program
Bliskoistočni film.
Otac, brkajlija, meso gleda - kupus vadi;
balavi dječak u starom džemperu;
motorkotač na zemlji.
Prašina.
Drama, čini se.
Siva pustinja i natruha pješčane oluje.
Žilavo busenje iz zemlje.
Otac kopa po odrpanoj torbi, vadi čuturicu umotanu u krpe.
Volim zvuk kad se u filmu nateže iz čuturice.
Volim i zvuk kada ilegalci bježe od Švaba po željezničkom nasipu, i kada
šmajser štropotavo pada po šljunku.
Volim glazbu iz 'Otpisanih' i filmova o ilegalcima.
Taj mono -
Čk-čk-čk.
***
2. program
Bliži se svom nimalo preuranjenom kraju skupi spot Žaka Houdeka.
Žak ima feš-frizuru, friz-bradicu i samozadovoljno vozi skupi auto. Pravi gangsta, nema što.
Otpočinje serija o Joeyu Tribbianiju.
U američkim serijama likovi se uvijek sjećaju i navode
puno ime i prezime
svoje
učiteljice matematike iz petog razreda,
djevojčice koju su upoznali na kampiranju, ili
dječaka koji im je na školskom igralištu prije dvadeset i osam godina oteo igračku
***
3. program
VH1.
Green Day, "Working Class Hero".
Solidna obrada. Drži se izvornih aranžmana.
Izvedeno s poštovanjem i u čast.
Prigodni društveni angažman pride.
Skidam kapu.
I puštam Lennona.
***
4. program
RTL-ov fontanoidno-pljuskavi, računalnogenerirani logo u beskonačnoj petlji.
Naslućujem da je programu za večeras kraj.
***
5. program
Film s Harrisonom Fordom.
Jedan od onih
generičkih američkih 'predsjednik-u-opasnosti' trilera.
Od filmova s Harrisonom Fordom volim samo Indianu Jonesa.
Laku noć Nov@.
***
6. program
History Channel: najave, džinglovi.
Kratak bljesak na papinskom balkonu Ratzija, bivšeg malog nacija.
Od svih programa u svom televizoru - najbuljim u History Channel.
Jednostavno se izgubim u dokumentarcima o spravljanju jela u elizabetanskim kuhinjama
ili
rađanju srednjovjekovne švedske nacije.
***
7. program
HBO, privremena navlakuša.
Kleti distributer kablovine napravi taj ingeniozan marketinški potez jedamput u godini, a najčešće ljeti:
otvori nekoliko engleskih, filmskih i dokumentarističkih kanala na - recimo - tjedan-dva,
taman da bi se malko navuklo i - recimo - radovalo filmu u sljedeću srijedu u osam, a
potom izvuče kabel iz zida i ogoli situaciju na ono što se oduvijek nudi džabe:
blok njemačkih kanala s poslijepodnevnim springerovskim tok-šouovima koji ugošćuju
sve same zanimljive goste: izblajhane, ispirsane, gnjecavodebele ili kosturanoreksične,
histerične egzemplare arijevski bijelog smeća.
Mmm.
***
8. program
Hallmark.
Neka ženska i neki tip voze se vlakom kroz niskobudžetni televizijski film.
***
9. program
Već tri dana zamrznuta slika 'porno' kanala -
neka kvarcana drži za ruku nekog debila i
uvodi ga u dnevnu sobu.
***
10. program
Nekoć zanimljivi TV1000.
Sitni sati i - ohoho! - prigodni program.
Ljubitelji tetoviranih američkih silikona i nabildanih muških sisa,
na ovome kanalu, svake večeri u sličan sat,
mogu uživati u kopulaciji koja se odigrava iza stolnog kalendara ili lončanice s cvijećem.
Budući da je pornografski prikaz opravdano neprikaziv,
ovi se neopravdani filmovi sastoje od restlova s montažerskog poda -
u nedogled dugog ritmičkog micanja kose ispred muških prepona, i
10-minutnog, close-up grčenja lica preponaša.
U usporedbi s ovime, zamrznuta scena s prethodnog kanala prati se poput najnapetijeg krimića.
***
11. program
Opet nešto privremeno, što zovu FOXCRIME.
Koliko dosad shvatih, riječ je o televizijskoj frekvenciji za repriziranje starih epizoda "Murder, She Wrote"
Dakle, uzbudljivo.
***
12. i 13. program
Slo 1 i Slo 2, respectively.
Vrlo germanski
Vrlo alpski
Vrlo dosadno.
Vikendom - polke.
Na dvojki, doduše, znade biti kvalitetnih, ne-engleskih filmova i serija.
Mahom na njemačkom.
***
14. program
PINK.
Srpski turbofolk.
Ne bih rekao.
***
15. program
MTV.
Američki turbofolk.
Ne bih rekao.
Nevezana televizijska digresija sljedećeg dana u rano popodne
Gledao sam sinoć na nekome od HTV-a "Fatherland",
triler u kojemu se pobjedonosna nacistička Njemačka
1964. trudi okončati "hladni rat" s Amerikom:
svijet je to u kojemu je holokaust zataškan,
esesovci su dobri momci,
a sjedobrki Hitler slavi 75 rođendan.
Bio je to film kojega sam rado posuđivao iz videoteke prije desetak godina jer bijah sklon
Š-B-B-K-B-B
spekulacijama o alternativnim povijesnim jezičcima.
U svakom slučaju, uvijek me - pa i sinoć - razgaljivao detaljčić kada good-guy SS-major Rutger Hauer prelazi podvožnjak u Novom Berlinu, a
na zidu se koči plakat s
četiri liverpulska čupavca i slovima:
DIE BEATLES.
***
Jednom sam prije deset godina posudio opskuran, loš romančić nekog domaćeg
kojemu se svidio uspjeh "Fatherlanda",
pa je gotovo prepisao radnju, smjestivši je
- jer i mi konja za trku imamo -
u NDH kasnih sedamdesetih.
*
Sveščić na koncu nisam dočitao, ali me nasmijao detalj kojega se još sjećam,
a to je
da se rokerska endehazijska 'mladež' tih kasnih sedamdesetih - u prkos starim ustaškim prvoborcima -
okuplja na koncertima i rok svirkama
u kultnom klubu
"Francetić".