Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.
Platon opisuje stanje neznanja u čovjeku, uspoređujući „svijet što se preko vida ukazuje“ sa „stanom u tamnici“.
„Svijet što se preko vida ukazuje“ je pojavni svijet, svijet oblika i objekata, manifestirani svijet čiji je uzrok bitak, nevidljiv život svih vidljivih pojava.
Svijet kojeg čovjek neposredno vidi je odraz, sjena istinske stvarnosti koju fizičke oči ne mogu vidjeti.
One primaju svijetlo vatre koja gori „odozgo i izdaleka“ u pećini, svjetlo fizičkog Sunca, čineći tako ono čemu ih je priroda namjenila.
Ono što za Platona predstavlja neznanje ili „stan u tamnici“ odnos je čovjeka prema pojavnom svijetu, vezanost isključivo za ono što prenose osjetila.
Ljudi koji okovani vide jedino sjene, odraze na zidu pećine, oni su koji primaju jedino ono što im „prenosi“ oko – simbol fizičkih osjetila, površinskog promatranja stvari.
Njihova je stvarnost tada ograničena, a oni sami robovi su vlastitog stava uzrokovanog neznanjem : „ono što vidim, čujem, dodirujem, to i priznajem“...
Čovjek ne ostaje nepokretni zatvorenik pećine zato jer se nalazi u manifestiranom svijetu, nego zato što misli da je to sve, zato što ne zna za drugo.
haron
Post je objavljen 10.07.2007. u 20:46 sati.