Političar. U početku djelovao izvan stranaka, izdavao više listova i istaknuo se kao kritičar Hrvatsko-ugarske nagodbe, posebno njezina financijalnog djela, dokazujući da je Hrvatska odveć opterećena doprinosima za tzv. zajedničke poslove, što je bilo na štetu gospodarskog napretka Hrvatske. God. 1890. pristupio Stranci prava, a kad je 1895. došlo do rascjepa, slijedio je Starčevića u novoosnovanu Čistu stranku prava, kojoj je, nakon Starčevićve smrti bio predsjednikom sve do svoje smrti. Njegova politika bila je usmjerena na očuvanje Austro-Ugarske monarhije revizijom Nagodbe, na uvođenje trijalizma, u kojem bi hrvatske zemlje bile sjedinjene, a Hrvatska bi bila jedan od triju stupova Monarhije. U tu svrhu nastojao je svoju stranku učiniti "državotvornom", tj. pouzdanim političkim partnerom Beča i Budimpešte. Oštar protivnik Hrvatsko-srpske koalicije, priznavanja srpskog jezika, narodnosti i zastave u Hrvatskoj i oštar protivnik jugoslavenske ideje. Njegovi pristaše zvani su "frankovcima ".
Post je objavljen 15.07.2007. u 08:00 sati.