...Nacije su prema islamu,prepoznatljivi i prihvatljivi dijelovi UMME,bilo kao opceljudske zajednice,bilo kao zajednice svih muslimana.Buduci da islam odredjuje svjetsko razlucenje na osnovi potcinjenosti ili suprotstavljenosti sebi,nacionalne zajednice mogu pripadati strani islama ili strani rata.Suverenost nacije u okviru strane islama oznacava sposobost da se obrani od svih oblika nametanja suverenosti mimo Boga i potcinjenosti zakonima koji nisu islamski.Nacionalna drzava je,prema tome,neislamska i suprotstavljena islamu ako nije MEDINA,mjesto gdje se ljudi potcinjavaju Bozijem cudorednom sustavu.
U skladu s islamom,covjek je obdaren sposobnoscu i slobodom izbora pravog i krivog.Jedino sto snazi i potvrdjuje njegovo dostojanstvo jest izbor pravog,zaobilazenje krivog i svijest o punoj pojedinacnoj odgovornosti za svaku cesticu ucinjenog i zla i dobra.Sve razlike medju ljudima,koje ne proistjecu iz te slobode izbora,imaju smisao Bozijih znakova u jedinstvu razlicitosti.Borba za priznanje,koja se u svijetu
iskazuje u dijalektici ropstvo-gospodstvo prenesena je na neposredovani,ali ukupnoscu drustvenog poretka poticani odnos covjeka kao roba i Boga kao Gospodara.Svi oblici drustvenih cjelina unutar kojih je zaprijecena ta razdioba smatraju se poricateljskim ili dvolicnjackim.Iako je svijest o tom univerzalnom svjetskom poretku,osnovanom na pocelima viseg reda,sacuvana medju muslimanima,oni u toku posljednjih pet stoljeca uglavnom ne sudjeluju u razvoju prirodnih znanosti,i s njima povezanom tehnologijom,ekonomskim i drustvenim razvojem.Islam je u drustvenoj zbilji sveden na kulturno naslijedje znatnog dijela svijeta,u kojem su ljudske zudnje i borba za priznanje prisutni u nizim podrucjima ljudskih potreba.Taj dio svijeta sveden je na mnostvo drzava,bez jasnih nacionalnih ideologija i svijesti o legitimnosti vlasti.Zato se ta skupina zemalja promatra kao civilizacijski krug bitno suprotstavljen svijetu liberalne demokracije.U svjetskoj mozaicnosti islam se prepoznaje kao"sustavna i koherentna ideologija,upravo kao i liberalizam i komunizam,sa svojim kodom cudorednosti i doktrinom politicke i drustvene pravde".Poziv i poslanje islama jesu univerzalni,buduci da su upuceni svim ljudima kao ljudima,a ne samo clanovima posebne etnicke ili nacionalne skupine."Sadasnje ozivljavanje islamskog fundamentalizma koje zahvaca svaku zemlju sa znatnim muslimanskim stanovnistvom moze se shvatiti",
smatra F.Fukuyama,"kao odgovor na neuspjeh muslimanskih drustava opcenito da ocuvaju svoje dostojanstvo naspram ne-muslimanskog Zapada(...)Islamsko ozivljavanje jest,zapravo,nostalgicno ponovno isticanje starije i cistije sume vrednota,za koje kazu da su postojale u dalekoj proslosti,koje nisu niti obezvrijedjene`vrednote naslijedja`nedavne proslosti,niti zapadnjacke vrednote koje su vrlo oskudno presadjivane po Srednjem istoku."
Linijsko razumijevanje slijeda objave,kakvo je svojstveno islamu i krscanstvu,dovodi krscanstvo i islam u gotovo nerazrjesiv odnos.Krscanstvo odrice vjerodostojnost islamu.U protivnom,krscanstvo bi odreklo konacnost i potpunost Krista kao Rijeci Bozije.Islam potvrdjuje Krista kao Rijec Boziju,ali joj odredjuje mjesto u punini Objave date Kur`anom i Sunnetom.Posljedica tog odnosa krscanstva i islama vidljiva
je u pravilu da tamo gdje je prisutna vlast islama,krscanstvo prezivljava kroz stoljeca.Obrnuto,
gdje god je uspostavljena politicka vlast krscanstva,muslimani i njihova kultura su samo izuzeci.I Bosna moze pruziti neosporne dokaze u prilog tome.Gdje god je bila uspostavljena politicka vlast islama,
prezivjeli su i crkve i samostani,a gdje god je ta vlast unistena,prestali su postojati i muslimani i dzamije i sve kulturno naslijedje s njima u vezi.
Iako islam prihvaca zbiljnost postojanja nacija,on ne prihvaca aksiologiju koja proistjece iz nacionalnih mitova.Pleme i nacija uzdizu svoje dobro na razinu pocela,pa je neprihvatljivo sve ono sto je takvom dobru suprotstavljeno,iako je to dobro drugih.To opravdava cinjenje drugima onog sto se osjeca neprihvatljivim kada bi to drugi cinili.Islam odlucno odbacuje takvu aksiologiju kao prikracenu,buduci da ona proizvodi ugrozavanje temeljnih poticaja i vrednota covjecanstva.Prema tome,islam odlucno promice politicko vidjenje svijeta kao jedinstvenog prostora.To nije UMMA muslimana,koja je samo jedan dio konstituiranja islamske drzave.Osnova organiziranja svake pojedinacne UMME jest njezino sveto predanje.Kur`ansko nacelo o neprihvatljivosti prisile o vjeri jest osnova odnosa medju muslimanima i drugim zajednicama.Svjetska zajednica muslimana jest odlucan i cjelovit politicki uzor.Takvu zajednicu odredjuju Boziji,a ne ljudski zakoni.Te zakone ne moze izmijeniti nikakav suveren ili autoritet.To je visestrukost zakona osnovanih na Bozijim zapovijedima.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
Post je objavljen 10.07.2007. u 15:05 sati.