Marketing
Nekome smeće, nekome nije...
Tema mog današnjeg posta je krupni otpad.
Naime dok ovo pišem, upravo odvoze iz mog sela krupni otpad.
Svašta se tu može vidjeti, a najviše starudije, koju su ljudi tko zna
od kada držali u garažama, šupama, tavanima...
Čuvali je,čuvali i na kraju bacili...
Plastični bicikli, iz 70-ih godina prošlog stoljeća, automobilske gume,
iz kojih vire žice, fotelje, isto iz tamo neke godine...
Prozori, vrata,stari frižideri, peći, i još mnogo, mnogo drugih stvari
koje i sami viđate po svojim garažama, šupama, tavanioma, i za koje
mislite da će poslužiti, nećemu, da će kad-tad dobro doći...
Ma figu....na kraju uvijek bacite, a mogli ste to odmah napraviti, i
imali bi više prostora, i bilo bi urednije, godinama...
A zapravo razlog ovog mog pisanja su nezaobilazni pratitelji
tih komunalnih akcija. Cigani...
Tko im javi, odakle saznaju, to će za mene ostati misterija,ali da su danima
prije odvoza u kvartu, i da dežuraju, to je činjenica.
Dežuraju, skaču iz svojih kombija, kamiončića, automobila, na svaki
novi dovoz krša, i krame. Kao lešinari...
Trgaju, rastavljaju, ubacuju u vozila, viču, psuju jedni na druge...
Dvije Ciganke gledam, počupale se, za jednu staru dasku za peglanje...
Za onih pola kilograma željeza...
Djeca njihova trčkaraju, kopaju po smeću, samo da ih netko ne udari autom,
jer ne paze ništa, samo trče, i galame...i ubacuju u svoje kamione, kombije,
aute, sitne stvarčice počupane iz raznih peći, frižidera, televizora, veš mašina.
Većinom dobro raspoznaju aluminij, bakar, iako su mali...
Potom odlaze, iza sebe ostavljaju jednog na straži, da im javlja ako nešto dođe,
Neka nova tura krame....i brdo smeća. Razbijenog stakla, potrgane plastike...
Jer to ih ne zanima, i to pobacaju svuda širom...ne znam kako im to toleriraju
legalne službe koje ipak za njima trebaju to pokupiti, očistiti...i odvesti...
Cigan je bio, i uvijek će ostati Cigan...koliko god se netko trudi da ih promijeni,
Koliko god ih netko želi obrazovati, opismeniti, uzalud je...
Dogovorio sam se s Goranom, sutra ujutro prije nego sunčeve zrake okupaju Republiku Peščenicu, i umiju lice predsjednika Malnara, mi smo na vodi.
Idemo opet tamo kod čiče...iz inata, i da postavimo stvari na svoje mjesto...
Sami, da ga ne uplašimo...hehehe...
Sutra poslijepodne slijedi izvješće...Bistro....
Post je objavljen 10.07.2007. u 09:27 sati.