Marketing
Gdje je ta kap sto je prelila casu?
Mislila sam da se teske svade dogadaju samo u laznim prijateljstvima, prijateljstvima bez buducnosti. Nisam mislila da cemo se samo tako rastati. Posvadane, s ratnom sjekirom u ruci. Nijedna ne zeli izvuci bijelu zastavicu i dopustiti da ona zaviori na vjetru nekadasnjeg medusobnog razumijevanja i postivanja. Ne zeli se pomiriti sa mnom niti Marinom. Misli da joj je bolje bez nas. Postujem njenu odluku. Samo bi mene bilo sram doci opet i moliti ponovo za oprostaj nakon svih teskih rijeci i uvreda.
Oprostila bih joj opet sve, svaku ruznu rijec i svaku tesku uvredu.
Rekla je da cu ja jednog dana ostat sama. Hm... Ne znam bas. Imam osjecaj da je mojim pravim prijateljima fakat stalo do mene. Ako i ostanem igrom sudbine sama, uvijek ce tu biti moja obitelj. Ona me nece ostaviti nikada samu. Mama, tata i braco ce zauvijek biti uz mene. Sigurna sam u to.
Rekla je da ce mi se vratiti sve ono sto cinim drugima. Tesko je govoriti o tome. Ponekad se stvarno znam odvratno odnositi prema nekim osobama, ali smatram da je to karakteristicno za dosta cura mojih godina. Stvar je u tome sto se stvarno kajem za ono sto lose sto cinim drugima. Nekad ne vjerujem da sam to zaista ja.
Neki dan mi je jedna osoba rekla nesto sto mi je jako puno znacilo. Rekla je: «Ne shvacam zasto bi ljudi imali nest protiv tebe. I ovak kad te netko vidi na cesti ne moze rec da si kurva,...»
ANDREA, HVALA TI!
Sto se tice ove osobe s kojom sam se posvadala, vjerovatno svi znate na kog mislim. Ne zelim da ovo postane mjesto na kojem bi ju vrijedali ili ismijavali. Najbolje da ni ne komentirate post pa kad mi naide inspiracija i kad napisem nest kreativno moci cete slobodno pljuvat/hvalit post.
-ZA KRAJ JEDNA FOTKA KAO PODSJETNIK NA LIJEPE DANE NASEG PRIJATELJASTVA-
Shot at 2007-07-09
Post je objavljen 10.07.2007. u 01:48 sati.