Marketing
A šta da radim?
Danas je otišao još jedan. Baš tužno.
Nije da je otišao na drugi svijet, ali ponekad bi se možda i moglo činiti da je tako. Otišao je u Ameriku. Moj prijatelj kojeg poznajem već više od 6 godina. On je tako zlatan...
Otišao je u Chicago, Illinois; ima tamo nekakvu rodbinu i neće biti ovdje cijelo ljeto. Možda se niti nakon toga ne vrati. Upisao se sada u srednju školu, ali još nije siguran hoće li ići u školu ovdje ili u Americi.
U Americi.. Zvuči zaista kao da je to kraj svijeta. Meni u svakom slučaju je. Nemam ni kinte da ga odem posjetiti, a tako bih htjelaa.. Tome služe email i pošta, ali svi znaju da to nije to. Možda ga više nikad ne vidimo. To je baš bez veze. Sada smo imali oproštaj s njim, i bilo je u najmanju ruku dirljivo. On je jedna tako topla osoba. Ima sve osobine pravog prijatelja. Strašno je pametan, tako da nas uvijek nasmijava, fore su mu luđački smiješne, a nije mu problem ni počastiti prijatelja, bilo pićem ili bilo kojom drugom ... kvalitetom koju on ima. Možda bih trebala pisati u prošlom vremenu, jer on odlazii.. Nema puno takvih ljudi, jer on zrači optimizmom, a život mu je bio sve samo ne lagan. Svojim problemima nije nikad mučio druge, ali mi smo uvijek bili tu za njega, jer smo znali da je on tu za nas. On je jedan od rijetkih koji će voditi pijanog prijatelja doma kada zna da će mu roditelji stvarati frku. Takvi su ovdje rijetkost, i zato ću ga uvijek čuvati u srcu, čak i ako ga više nikad u životu ne vidim.
Uh, tako mrzim tu riječ - NIKAD. Tako je jebeno pesimistična, a to je zadnje što želim sada imati zbog njega. Ja se stvarno nadam da će se na jesen vratiti, jer ne bih voljela živjeti s činjenicom da ga više nikad neću vidjeti. Ako se kojim slučajem ne vrati, nać ću načina da dođem do njega, pa makar u barci do Amerike.
Ti šugavi Ameri, zašto nam uvijek uzmu najljepše??
Predugo i predobro se poznajemo da bismo se sada rastali zauvijek. Ali to je tako uvijek, meni se takve stvari događaju. Kao što sam već i rekla, shit happens, a pogotovo meni.
Gle kako sam sebična.. Falit će on i drugima, ali mene to uvijek posebno pogađa. Uvijek odu oni koji su mi dragi, koji mi nešto znače, koji mi puno znače. Tek sam sad zaista shvatila da stvarno odlazi, i tako mi je grooznoo!
On je jedno tako jebeno nježno biće. Samo kad se vrati neka bude isti kao što je sad, jer je ovako savršen. On se ne preserava, ne pravi se važan, ne pravi od buhe slona, ne mora stalno biti u centru pažnje, ne laže, nema jadne niti djetinjaste fore (što je stvarno, stvarno rijetko), nije glup niti uobražen...
Same najbolje riječi o njemu.
On je tako sladak!!
Post je objavljen 10.07.2007. u 00:00 sati.