Sve luđi postaješ
Daviš svojom tlapnjom
Dosadnim cmoljenjem nad sobom
Od divne doline mrak i močvaru stvaraš
A jadan baš ne znaš da se grdno varaš
Jer ljepote takve nigdje nema
Kad okreneš na žaru prase
I umačeš
I onako uz put kap rakije natačeš
Il* možda kulena da probaš
Pa onda koje Kutjevačko
Sve to uz pjevanje djevojačko
Ma tišine ni tuge u tom šoru nema
Smijeh potreban ti očito je
Umri muški
Nad sudbinom svojom ne slini
Do ljepote stvarne stihom ti se vini
Na cmoljenje i slinu padaju one
Sažalno se smiju
Ma pusti ga neg lupa
Znam ja takvih dosta
Posvuda ih ima
Takva je klima
Različitost priznaj
I odmah te društvo prima
Ma nije baš tako
Ne zaboravi
Postoje i leđa
Iza njih se svašta priča
Vremena bajki i trubadura
Odavno krenuše drugim putem
U Draškovića dvoru pjevati bi mogo
Udarati lutnju
Jankoviće na žalost ne bi prevario
Jer u kraju tome splina nema
Nije ovo Paris
Nije to dilema
Pitam se gdje da mira nađem
Jer vremena za tlapnju nemam
Hajde
Dragi oladi
Kosom projekcijom ti se osladi
Ajd
Živjeli mi dragi moji
(gospodinu Nedeli i divnim danima u Velikoj
na brdu je lijepo bilo,
a ni Jankovac nije daleko)