Političar i publicist. Odvjetnik u Splitu, pridružio se pravaškoj politici. God. 1895. zastupnik je u Dalmatinskom saboru, 1897. zastupnik u Carevinskom vijeću, a od 1905. gradonačelnik Splita. U vrijeme narodnog pokreta 1903. koncipirao je politiku novog kursa, pa je njegovim zalaganjem došlo do sastanka hrvatskih opozicijskih političara u Rijeci 1905. i do prihvaćanja Riječke rezolucije, koju je slijedila Zadarska rezolucija. U Zagrebu je nakon toga stvorena Hrvatsko-srpska koalicija, u kojoj sudjeluje i Trumbić. On zastupa politiku neophodnog rušenja Monarhije, te stvaranja zajednicke države južnih Slavena. God. 1914. odlazi u Italiju, gdje s I. Meštrovićem i F.Supilom počinje akciju za stvaranje jugoslavenske države. 1915. postaje predsjednikom novoosnovanog Jugoslavenskog odbora, prisno surađuje sa Supilom. Kad potonji otvoreno izražava sumnju u namjere srpske vlade, dok Trumbić želi navesti srpsku vladu na dogovor o stvaranju zajedničke države, dolazi do razlaza i Supilo napusta Jugoslavenski odbor. Trumbić je predvodio delegaciju Jugoslavenskog odbora na Krfskoj konferenciji 1917., ali nije uspio privoljeti Pašića da prihvati federalno uređenje buduće države. Krfskom deklaracijom utvrđeno je stvaranje zajedničke države, a o njezinu uređenju trebala je odlučivati buduća Ustavotvorna skupština. U proljeće 1918. Trumbić je na čelu delegacije Jugoslavenskog odbora na Kongresu potlačenih naroda Austro-Ugarske u Rimu. Nakon sloma Austro-Ugarske sudjeluje u radu Ženevske konferencije o ujedinjenju. Kad je Pašić povukao svoj već dani potpis s prihvaćene Ženevske deklaracije, rad na stvaranju zajedničke države prenesen je u zemlju, izvan Trumbićeva dohvata, što je pogodovalo Pribićeviću i Pašiću. Kao prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS Trumbić sudjeluje na Mirovnoj konferenciji u Parizu, te potpisuje Rapallski ugovor 1920. Kad je shvatio prijevaru velikosrpskih krugova oko stvaranja Kraljevine SHS, napustio je vladu i prešao u opoziciju, zalažući se za jedinstvo, ali na osnovi stvarne jednakosti. God. 1924. pristupa Hrvatskoj zajednici, te suraduje s Stjepanom Radićem. Nakon atentata u beogradskoj skupštini prilazi Hrvatskoj seljačkoj stranci. Za diktature kralja Aleksandra branitelj je V. Mačeka pred Sudom za zaštitu države. Pred kraj života Trumbić dolazi do uvjerenja da je zajednički život sa Srbima u Jugoslaviji nemoguć. Sastaje se u Italiji s A.Pavelićem (poglavnikom) te objavljuje „Elaborat o hrvatskom pitanju“, u kojem izlaže potrebu da se Hrvati izdvoje iz Jugoslavije.
Post je objavljen 19.07.2007. u 08:00 sati.