Hrvatski političar i publicist. Od 1891. do 1899. uređuje u Dubrovniku pravaški list „Crvena Hrvatska“, koji su građani Dubrovnika pokrenuli nakon pobjede Srpske stranke na općinskim izborima u Dubrovniku 1890. Već tada dosljedno odbija dualizam i uporno zahtjeva sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. God. 1884. postaje članom Upravnog odbora netom osnovane dalmatinske Stranke prava, gdje počinje njegova suradnja s dr. Antom Trumbićem. God. 1899. na poziv iz Sušaka, napušta Dubrovnik i počinje 1900. izdavati „Novi list“, gdje nastavlja borbu za sjedinjenje hrvatskih zemalja Dalmacije i Bosne i Hercegovine s Banskom Hrvatskom, te ponavlja da Srba nema s ove strane Drave i Drine. 1903. sudjeluje u stvaranju politike novog kursa, koja predstavlja veliki zaokret u dotadanjoj hrvatskoj politici. Nakon Riječke i Zadarske rezolucije, te stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije postaje Supilo prvakom Koalicije, nakon čega se šire glasine iz Beča o njegovoj veleizdajničkoj suradnji sa Srbijom i Italijom. Povodom Friedjungovoga procesa daje ostavku na položaj u Koaliciji, kako bi joj olakšao položaj, što su Srbi u Koaliciji jedva dočekali, jer su tako mogli srpske interese pretpostaviti hrvatskima. God. 1914. odlazi Supilo u izbjeglištvo, gdje s A.Trumbićem i I.Meštrovićem osniva Jugoslavenski odbor (1915). Supilo je doduše bio za ujedinjenje Hrvatske sa Srbijom ali na ravnopravnoj osnovi, što ga je unutar Jugoslavenskog odbora izoliralo. Razočaran politikom srpske vlade, te srpskih, hrvatskih i slovenskih političara u Jugoslavenskom odboru, Supilo je Trumbiću 1916. predložio osnivanje Hrvatskog odbora, koji bi radio na samostalnosti Hrvatske, što je Trumbić odbio. Zbog sve očitije velikosrpske politike srpske vlade i zbog opasnosti da Hrvati budu nakon rata „rastrgani sitniš za podmirivanje svačijih računa“ Supilo je istupio iz Jugoslavenskog odbora. Umro je, poludjevši, u Londonu.
Post je objavljen 20.07.2007. u 08:00 sati.