Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jeans4

Marketing

Tirkizno-plavo

Image Hosted by ImageShack.us


*problem je u ljubavi taj što u nju ponekad imamo previše povjerenja. Očekujemo da nas vodi u tišini, bez ikakvih problema, da joj ne moramo ništa dati u zamjenu, da ćemo ostati čisti, a ona se zatim skrije, nestane i vraća se samo kada ponovo može kraljevati.

*biti tako goli da možemo biti potpuno istinski, biti tako istinski da možemo biti posve oslobođeni, biti tako oslobođeni da možemo ne zahtijevati nikada od drugih ono što nam oni nikada ne bi mogli dati.

*biti tako povezani da možemo biti potpuno slobodni, biti tako slobodni da možemo biti posve jasni, biti tako jasni da možemo biti i jedno i drugo, a da nikada ne budemo pogrešno.

*možda sanja neke tri sekunde, i u svome snu leti bez krila ponad svijeta, ili pleše valcer s preplanulim voditeljem na nekom oblaku, ili je trnoružica koju muči štrajk čarobnih prinčeva, ili možda ništa od toga.

*lakoća je prije svega psihološka stvar, unutarnja, duhovna. Stav. Prema drugima, prema nama samima, prema životu. Religija. Vizija svijeta koja nam omogućava da živimo u miru i u skladu. Put. Cesta popločana istinom koja će nas odvesti u čudesne hramove našeg najdubljeg bića, i to je vrhunac, uzvišenost, paradigma lakoće. Vjetar. Čak manje od toga, povjetarac. Dašak.

Ovo je za Tibby:
*pijanstvo je, po mome mišljenju, velika metafora. U njemu se na jedinstven način zrcale i slava i bijeda, snaga i slabost, ljubav i ne-ljubav - u biti, ono što sačinjava život, pošto se pomete sve što je tek usputno, višak. U tom bi se smislu doista moglo tvrditi da je smrt jedinstven mamurluk, majka svih mamurluka...

*zatvorena kutija. Vidiš li? Zatvorena kutija. Jedna imaginarna, hipotetička, zatvorena kutija. Vidiš li je? Poezija je gledati je i ne otvoriti je. Misliti i osjećati što god se poželi. U njoj može biti cvijet, kao i voljena osoba, kao i mjesec, kao i krvavo srce samoubojice, kao i faun koji svira frulu goloj ženi s lastavicama u kosi, kao i ništa.

*strast, strast je ono pravo. Ta gotovo bol, više od boli. Snaga nalik neobičnoj moći. Čarobni štapić, magični napitak, superkikiriki (Pirati s Kariba 3 smijeh). Istovremeno nešto nemoguće, a s druge strane vrlo, vrlo stvarno. Stvarnije od toga da mislimo, jedemo, imamo tijelo... U svakom slučaju, ludilo. Ocean, oganj, svršetak svijeta, oluja. Strast... Činiti gluposti bez razloga, činiti gluposti zbog čistog zadovoljstva... umjetnički. Činiti stvari ni zbog čega, zbog svega. Biti ponovno dijete. No dobro, ne baš dijete... Ne strahovati, vjerovati. Ponovno počinjati, napredovati. Prsnuti. Strast, strast je... Trijumfalna duga.

Nešto za Bridget:
*ja sam u braku, ove će godine biti trideset šest godina. Trideset šest.
Trideset šest, osamnaest puta dva, četiri puta devet, devet i dvadeset sedam, četrdeset manje četiri, pedeset manje četrnaest, četrnaest i dvadeset dva, sto manje šezdeset četiri, tisuću manje devetsto šezdeset četiri, milijun manje devetsto tisuća devetsto šezdeset četiri, jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan i jedan. Trideset šest.

*život je zimska duga, a mi smo stranci s daltonističkim srcima.

*biti tako živi da možemo biti posve ludi, biti tako ludi da možemo biti potpuno lucidni, biti tako lucidni da možemo biti svjetlost ovdje i ondje i svugdje.

*strast je snaga, duh, ludilo ljubavi, a ljubav, to su otvorena vrata, prozračan put...

*Htjela sam samo reći da smo ono što jesmo i da ne moramo biti ništa više ili manje...

Jacinto Lucas Pires

Post je objavljen 09.07.2007. u 14:28 sati.