.. bila sam tuga, radost, nemir u glasu poslanom izdaleka.
.. bila sam nevidljiva sjena na licu maštaoca izgubljenom u iluziji svojih maštanja.
.. bila sam odsjaj plamena svijeće zapaljene u mraku ispunjenom tišinom.
.. bila sam šapat na usnama zapečaćenim poslijednjim riječima izrečenim u naletima bijesa.
.. bila sam ponor koji je skrivao osmjehe nadanja, osmjehe tame.
.. bila sam voda što je u sebi nosila toplinu vatre što je strastveno gorila bez pitanja, bez razloga.
.. bila sam jednom..
.. sada sam taj isti maštaoc u potrazi za iluzijom, za mirom svojih maštanja.
.. plamen sam koji traži svoj sjaj duboko u onom ponoru koji je nekoć sakrivao osmjehe.
.. bijes sam koji ubija šapat na usnama, ne dozvoljavajući stvaranje poslijednjih riječi.
.. sve sam to bila i još uvijek jesam., ne prateći sjećanja tužnog jezera davnine..
.. ali zauvijek sam voda i pamtim toplinu vatre koja negdje još uvijek strastveno gori bez pitanja, bez razloga..
.. bila sam jednom..
.. i biti ću..
Post je objavljen 09.07.2007. u 14:03 sati.