Marketing
.. e kad te neće....
Negdje u podsvjesti sam se možda nadala da ću ovaj post započeti s jednom drugačijom rečenicom, ali zasad neka ona stoji u pričuvi.
S obzirom da se u posljednje vrijeme ne događa baš nešto previše kod nas, osim kalkuliranja oko ekipe, slaganja, vježbanja, treninga i sl. I svi smo razbacani po svuda naš blog malo ispašta. Ali zato se svaka mrvica slobodnog vremena posvećuje istom.
Tokom tjedna održan je sastanak Upravnog odbora! Ništa važno nije se reklo, samo se malo napravio osvrt na proteklih mjesec dana, na održanu zabavu i svaki od članova izrekao je svoje mišljenje.
Ono što ekipa radi je trenira, trenira i samo trenira. Ono čime smo svi sretni je to da napokon imamo ekipu koja stvarno ima velikog potencijala i bilo bi šteta ne održati ju kao takvu. 
Ovaj tjedan treninzi su se održavali svaki dan. I bez obzira što ja na ni jednom nisam mogla biti prisutna, cure su vježbale.
A subotu smo rezervirale za natjecanje u Kominu. Nakon punih 5 godina vratile smo se na mjesto gdje smo i počele. A prije nego krenem dalje samo ću spomenuti... nije to što je nekad bilo...
Iako smo dosta rano došle, našle smo način kako skratiti vrijeme. Tako je pola ekipe izvadilo svoje skripte i učio za ispite. Iako mi se Nina tu sakrila iza svoje skripte, ovo vam je dokaz da se može učiti na natjecanjima.
Ipak nakon nekog vremena postane vam dosadno učiti, kao što je i nama pa smo se odlučile preseliti malo južnije odnosno na igralište gdje smo se sunčale, navijale, gledale vježbu i glupirale. Uz to nam se pridružio i jedan Zagorac koji nam je baš bio pravi materijal za zezanciju, a od njega smo mogle izvući sve i svašta, pa čak i ceradu na kojoj smo ležale.
Hrpa se trpa bila je pravi hit, 
iako meni ni najmanje nije bilo ugodno.
Posebna atrakcija su nam bili Austrijanci 
jer su nam oni bili povod da se svi skupa prisjetimo našeg „odličnog“ znanja njemačkog jezika.
Ipak stiglo nam je i vrijeme za vježbu. 
Krenule smo odlično, užetom veži vikala sam na 12 sek što je više nego odlično, ali onda peh i drugi spoj nam se otkopčao. Znamo razlog, tu smo Ivana i ja krive jer smo ga previše svinule. Ponovno spajanje itd oduzelo je jako puno vremena, ali uspjele smo privesti vježbu kraju na nekakvih 58 sek.
Znajući za sve što smo krivo napravile, išle smo na drugu. I ko za inat opet ne ide. Prvo su meni na neki čudni način izletjeli štrikovi iz torbica i zapetljali se u ključeve. 
Dok sam ja ključeve uspjela izvaditi i staviti ih na spojnice prošlo je jako puno vremena, onda su cure uzubile treći spoj, pa su se vratile normalno ga spojiti i ne bi vjerovali sa svim tim glupostima, gotovo je bilo na 24 sek što je ok. Ali drugi mlaz nam je trajao 30 sek. Na koju foru nemamo pojma. Ukupno 54 sek što nam je bilo dovoljno za 4 mjesto.
No nema veze, život ide dalje, kao i daljna natjecanja. Mi smo se jako dobro zabavili poslije iako nismo bili ni blizu šatoru. Okupili smo se kod kombija, posjedali na pod i pričali zezali se, smišljali gluposti, a i navala je održavala vježbe u kombiju, ..
tamo nam se pridružila ekipa iz Zaprešića i moramo priznati bilo nam je stvarno odlično. A da bude još bolje pobrinuo se i prekrasan vatromet.
Idući vikend idemo isto na natjecanje, ali imamo ubitačno razgledavanje Lijepe Naše. No nadam se da će sve proći ok i da se vidimo.. Mi idemo dalje trenirati...
Veliki pozdravi svima.... 
by: ... Lady Di... 
Post je objavljen 09.07.2007. u 12:06 sati.