Utemeljile su ga hrvatska, srpska i slovenska politička emigracija s područja Austro-ugarske monarhije 30.IV.1915. u Parizu. Cilj je – oslobođenje hrvatskih i slovenskih zemalja od Austro-ugarske i njihovo sjedinjenje s Kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom; - borba protiv Londonskog ugovora. Do organiziranja emigrantskih političara i stvaranja Jugoslavenskog odbora došlo je na poticaj kipara Ivana Meštrovića, a Odbor je izabrao na svom pariškom zasjedanju dr.Antu Trumbića predsjednikom, te četrnaest članova predsjedništva (H.Hinković, F.Supilo, I.Meštrović i dr.). Odmah nakon osnivanja Odbor je prenio svoje sjedište u London, a imao je svoje delegacije u glavnim gradovima savezničkih zemalja. Pred svaeznike je Jugoslavenski odbor izašao s memorandumima u kojima je objašnjavao bit problema Južnih Slavena u Austro-ugarskoj monarhiji. Ekonomska emigracija u Južnoj i Sjevernoj Americi također je materijalno i politički podržala rad Jugoslavenskog odbora stvarajući Jugoslavensku narodnu obranu (23.01.1916. u Antofagosti, Chile) i Jugoslavensko narodno vijeće (30.11.1916 u Pittsburgu, SAD). Ubrzo se pokazalo da između Jugoslavenskog odbora i srpske vladen na čelu s Pašićem postoje razlike u gledanju na način sjedinjenja. Pašić i srpska vlada bili su mišljenja da se sve slovenske i hrvatske zemlje poslije rata trebaju priključiti Kraljevini Srbiji, dok je Jugoslavenski odbor zastupao stanovište da se zajednička južnoslavenska država može stvoriti samo dobrovoljnim sjedinjenjem, a ne pripajanjem. Zbog tih bitnih razlika istupio je 01.06.1916. Fran Supilo iz Jugoslavenskog odbora, jer je tražio da se sa srpskom vladom uglavi način sjedinjenja poslije rata; zalagao se za federativno uređenje nove države, no ostao je sam. Jugoslavenski odbor je pokušao 1917. na Krfu, u pregovorima sa srpskom vladom postići sporazum o načinu sjedinjenja, te je potpisana Krfska deklaracija. Jugoslavenski odbor je sudjelovao i u radu Kongresa potlačenih naroda. Austro-ugarske u Rimu 1918. Srpska vlada je uspjela spriječiti savezničko priznanje Jugoslavenskog odbora kao predstavnika hrvatskog i slovenskog naroda, jer Pašić nioje želio da Jugoslavenski odbor postane smetnja njegovim planovima o ujedinjenju.Posljednji pokušaj sporazuma Jugoslavenskog odbora sa srpskom vladom na Ženevskoj konferenciji 6 -9.11.1918. završio je neuspjehom. Nakon proglašenja ujedinjenja Jugoslavenski odbor je formalno raspušten u ožujku 1919., a dr. Ante Trumbić imenovan je prvim ministrom vanjskoh poslova Kraljevine SHS i njenim delegatom na Mirovnoj konferenciji u Parizu, gdje se žilavo borio protiv Londonskog ugovora.
--------------------------
Isprikom predsjednika Srbije Borisa Tadića ali i presudom Milanu Martiću u Hrvatskoj su se opet rasplamsale rasprave o odnosima Srba i Hrvata. Budući da hrvatsko-srpski problemi nisu nastali jučer, a nisu počeli ni Jasenovcem ni Bleiburgom, objavljujem malo poznate podatke na tu temu citirajući moj "Hrvatski politički leksikon" (London,1988). Leksikona više nema u prodaji ali ga možete pogledati na stranicama MVPIEI
Hrvatski politički leksikon
Leksikonske jedinice donašamo nešto skraćene. One nisu i nemaju namjeru vrijeđati ili omalovažavati bilo koga i njihov izbor nije rađen s tom namjerom.
Post je objavljen 21.07.2007. u 08:00 sati.