I kad su napustili svoju zemlju moj brat i mama 1963 godine, nisam ni ja poslije bio miran vec sam tezio za svojim rodom. Nije bilo lako napustiti svoju zemlju ali i tamo gdje dodem? Sve se razdrmalo i nastao zivot iz nova? Bilo je to 1966 dugacko i neizvesno putovanje u nepoznato sa stranim ljudima. Niti jezik, niti obicaj, a niti ljudi moga kova. Zivjeli smo kao viseci na koncu! Bez cvrstine ispod sebe. Proputovali smo Srbiju, Makedoniju, Grcku, Suetski kanal, i otvoreno more sama voda 14 dana, dok nismo ugledali kopno Australije sjeverni dio mjesto Fremantle. Posslije jos voznje 4 dana do Sydneya i to najlosijeg putovanja, jer se more razljutilo tako da smo mislili da ce mo na dno! Dolaskom u Suydneysku luku, puno svijeta ali tvoga nikog! Proces prekapanja po svarima od carinika; oni jedno mi drugo i ne razumimo se, poneo sam i vise litara Rakije ali na to je trebalo platiti carinu! Ostao sam bez novaca jos u Grckoj i nemam cime platiti. Rakija je ostala na carinarnici oko dva tjedna i zaracunali lezarinu, tako da sam digao ruke od svega! Zaposlio sam se odmah drugi dan, radio svega dva tjedna i dali mi otkaz! Ni sam bio na vikao na to, jer sam u domovini u jednoj tvornici radio 10 godina, ali zivot je takav te ga moras kao takvog i prihvatiti. I tako su se redela zaposlenja po vise tvornica, bilo je to sve u cvrstim rukama dok smo imali snage i zdravlja, poslije dugih godina dosla su obolenja i smrt, i kad covjek sve to ima pred svojim ocima dolazi se do zadnjeg zakljucka, gdje si bio! Sve je prolazno i izgubljeno. Covjek misli da je nesto ali
dogadaji kazu drugo, moj sud: Prekratak nam je zivot da se igramo sa njime.
Post je objavljen 09.07.2007. u 08:12 sati.